a Forumu „OECD i budućnost hrvatskog zdravstva“ Lucie Bryndová, zdravstvena ekonomistica u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), predstavila je najnovije preporuke OECD-a o budućnosti zdravstvenih sustava. Govorila je o demografskim izazovima, financijskoj održivosti, razvoju zdravstvene radne snage, važnosti prevencije te ulozi upravljanja temeljenog na podacima u oblikovanju javnih politika. U razgovoru za Health Hub osvrnula se na prednosti hrvatskog zdravstvenog sustava, područja koja zahtijevaju daljnje reforme te objasnila kako međunarodno usporedivi podaci mogu pomoći državama u donošenju kvalitetnijih odluka.

 
 OECD je prije svega poznat kao gospodarska organizacija. Zašto zdravstvo zauzima tako važno mjesto u njegovu radu?

Zdravstvo je jedno od najvažnijih područja javnih politika za sve zemlje članice OECD-a. Danas se gotovo sve države suočavaju s istim izazovima – rastućim troškovima zdravstvene skrbi, starenjem stanovništva, ubrzanim tehnološkim razvojem te potrebom za jačanjem otpornosti zdravstvenih sustava na buduće krize.

Istodobno, zdravstveni sektor ima i iznimnu gospodarsku važnost. U zemljama OECD-a zdravstvo u prosjeku čini oko deset posto bruto domaćeg proizvoda i ukupne zaposlenosti. Javna izdvajanja za zdravstvo predstavljaju približno 15 posto ukupne državne potrošnje. U Hrvatskoj su izdvajanja za zdravstvo 2023. godine iznosila oko sedam posto BDP-a, odnosno približno 13 posto ukupnih javnih rashoda.

Zbog toga zdravstvo nije važno samo za ministarstva zdravstva, nego predstavlja jedno od ključnih područja interesa cjelokupne državne politike.

 
 Koje će dugoročne promjene najviše utjecati na hrvatski zdravstveni sustav?

Demografske promjene predstavljaju jedan od najvećih izazova.

Hrvatska je tijekom posljednjeg desetljeća izgubila više od devet posto stanovništva, a projekcije pokazuju da bi se broj stanovnika do 2060. godine mogao dodatno smanjiti za gotovo petinu. Istodobno se udio osoba starijih od 65 godina kontinuirano povećava te bi već do 2030. godine mogao dosegnuti oko 30 posto ukupnog stanovništva.

Takvi trendovi značajno će povećati potrebu za liječenjem kroničnih bolesti, dugotrajnom skrbi, boljom koordinacijom zdravstvenih usluga i jačanjem integrirane skrbi u zajednici.

 
 
Kako OECD danas ocjenjuje hrvatski zdravstveni sustav?

Hrvatska raspolaže dobro razvijenim zdravstvenim sustavom koji osigurava univerzalno zdravstveno osiguranje i široku dostupnost zdravstvene zaštite. U usporedbi s europskim zemljama članicama OECD-a, građani Hrvatske prijavljuju relativno nisku razinu nezadovoljenih zdravstvenih potreba.

Međutim, nacionalni prosjeci često prikrivaju regionalne razlike. U slabije naseljenim područjima i na otocima pristup zdravstvenim uslugama i dalje predstavlja izazov. Istodobno postoji prostor za daljnje unaprjeđenje kvalitete zdravstvene skrbi, financijske održivosti sustava i njegove otpornosti.

 
 Zdravstveni ishodi također pokazuju da su potrebna daljnja poboljšanja. Očekivano trajanje života još je uvijek oko dvije i pol godine niže od prosjeka OECD-a, dok su stope smrtnosti od bolesti koje se mogu spriječiti ili uspješno liječiti i dalje relativno visoke, osobito kod kardiovaskularnih bolesti, raka, dijabetesa i moždanog udara.

Na kojim bi područjima Hrvatska trebala usmjeriti svoje buduće zdravstvene politike?

Prevencija mora ostati jedan od najvažnijih prioriteta.

Velik dio bolesti koje predstavljaju vodeće uzroke smrtnosti povezan je s čimbenicima rizika poput pušenja i debljine. Riječ je o područjima na koja učinkovite javnozdravstvene politike mogu značajno utjecati.

Ohrabruje činjenica da je Hrvatska posljednjih godina prevenciju postavila visoko na političku agendu te ulaže više u preventivne aktivnosti nego mnoge druge zemlje OECD-a. Daljnje jačanje primarne zdravstvene zaštite i zdravstvene skrbi u zajednici bit će ključno za poboljšanje zdravstvenih ishoda.

 
 Što OECD preporučuje kada je riječ o organizaciji bolničkog sustava?

Glavni izazov predstavlja pronalaženje ravnoteže između učinkovitosti i otpornosti sustava.

Hrvatsko zdravstvo i dalje je izrazito usmjereno na bolničku skrb. Oko polovice ukupnih zdravstvenih rashoda odlazi na bolnice, dok prosjek zemalja OECD-a iznosi oko 39 posto.

 
 Brojne zemlje posljednjih godina dio akutnih bolničkih kapaciteta prenamjenjuju u dugotrajnu skrb, povećavaju kapacitete dnevnih bolnica te razvijaju jednodnevnu kirurgiju kako bi poboljšale učinkovitost zdravstvenog sustava bez smanjenja kvalitete skrbi.

To su područja u kojima i Hrvatska može nastaviti razvijati svoj zdravstveni sustav.

 
 Nedostatak zdravstvenih radnika postaje globalni izazov. Što OECD smatra prioritetima?

Hrvatska ima relativno velik broj liječnika u odnosu na broj stanovnika, ali njihova struktura razlikuje se od većine zemalja OECD-a.

Broj liječnika obiteljske medicine manji je od prosjeka OECD-a, što može otežati pristup specijalističkoj zdravstvenoj zaštiti i dodatno opteretiti hitne bolničke prijeme.

Istodobno će zdravstveni djelatnici morati razvijati nove kompetencije. Umjetna inteligencija, digitalne tehnologije i promjene zdravstvenih potreba stanovništva zahtijevat će nove modele rada, snažniju multidisciplinarnu suradnju i drukčiju raspodjelu kompetencija među zdravstvenim profesijama.

Sve veću važnost imat će zdravstvena skrb u zajednici, koordinacija skrbi nakon otpusta iz bolnice te multidisciplinarni timovi.

 
 
 Tijekom izlaganja posebno ste naglasili važnost upravljanja zdravstvenim sustavom. Zašto je upravo “governance” danas toliko važan?

Kvalitetno upravljanje jedan je od temelja snažnog i otpornog zdravstvenog sustava.

Governance nije samo pitanje propisa i regulative. Ono uključuje transparentnost, odgovornost, učinkovitost, uključivanje pacijenata u donošenje odluka te sposobnost sustava da odgovori na potrebe građana.

Drugim riječima, governance određuje način na koji zdravstveni sustav funkcionira i koliko uspješno ostvaruje svoju svrhu.

Njegove je učinke moguće i mjeriti. OECD sve više prati pokazatelje poput zadovoljstva građana zdravstvenim sustavom i povjerenja pacijenata u zdravstvene institucije. Upravo takvi pokazatelji pružaju vrijedan uvid u područja koja zahtijevaju dodatna poboljšanja.

 
 Koliku vrijednost imaju OECD-ovi podaci za oblikovanje javnih politika?

Najveća vrijednost OECD-ovih podataka jest njihova međunarodna usporedivost.

Nacionalni podaci sami po sebi vrlo su vrijedni, ali kada se prikupljaju prema zajedničkim metodologijama omogućuju usporedbu među državama i pružaju pouzdane referentne vrijednosti.

Takvi podaci pomažu donositeljima odluka da prepoznaju prioritete, učinkovitije raspoređuju resurse i procijene donose li provedene reforme stvarne rezultate.

U OECD-u često ističemo jednostavnu činjenicu: ne možemo unaprijediti ono što ne mjerimo.

 
 Koju biste preporuku uputili Hrvatskoj uoči završetka pristupanja OECD-u?

Preporučila bih da se OECD-ovi podaci i analize koriste što šire, ne samo unutar državne uprave nego i među svim dionicima zdravstvenog sustava.

Snažni zdravstveni sustavi nastaju kroz suradnju donositelja politika, zdravstvenih ustanova, zdravstvenih profesionalaca, znanstvene zajednice, stručnih društava, udruga pacijenata i svih ostalih dionika.

Upravo zato su ovakvi forumi iznimno vrijedni. Oni omogućuju da se znanje i međunarodna iskustva OECD-a prenesu široj stručnoj zajednici te pretvore u konkretne rasprave i kvalitetnije javne politike.

Međunarodno usporedivi podaci, transparentnost, uključivanje svih dionika i upravljanje temeljeno na dokazima ključni su preduvjeti za izgradnju otpornijih, održivijih i učinkovitijih zdravstvenih sustava – sustava koji će u konačnici ostvarivati bolje ishode za pacijente.