d

The Point Newsletter

Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error.

Follow Point

Begin typing your search above and press return to search. Press Esc to cancel.

Dražen Jurković, direktor UPUZ-a: “Clean Start” za spas zdravstva

M

r. sc. Dražen Jurković dugogodišnji je direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske (UPUZ), te je ujedno i predsjednik Hrvatskog društva za javno zdravstvo Hrvatskog liječničkog zbora.

Ovaj iskusni specijalist javnog zdravstva izvrsno je upoznat sa svim izazovima i kompleksnošću hrvatskog sustava, obzirom da je svoju dosadašnju profesionalnu karijeru gradio na različitim razinama zdravstva – od resornog ministarstva, HZZO-a, do Opće i Kliničke bolnice te Zavoda za javno zdravstvo.

 

 

Kada bi po kunu poskupjele kutije cigareta tri godine za redom i kada bi taj novac usmjerili u zdravstvo, tada bi na kraju svake godine u sustav ušlo 1,2 milijardi kuna “svježeg” novca, koji bi se mogao iskoristiti i za liječenje bolesti izazvanih pušenjem. Jer tko puši, zapravo svjesno šteti svom zdravlju i otvara Pandorinu kutiju da će možda jednom postati bolesnik i s najtežim bolestima, koje uzrokuju upravo cigarete.

Ovakav “namet” ili usmjeravanje tri kune s kutije cigareta u svojevrsni “Zdravi fond”, samo je dio velikog paketa 50 mjera, koje je predložila Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske (UPUZ) i kojim bi se stabilizirale financije zdravstva te provele strukturne reforme.

Sjetimo se, ovoga proljeća zdravstvo je bilo u velikoj krizi kada su veledrogerije obustavile isporuku lijekova zbog dospjelih dugova bolnica od 4,5 milijardi kuna. Kada usporedimo taj dug s 1,2 milijarde kuna, koje bi se mogle ubirati od samo tri kune po kutiji cigareta godišnje, tada zvuči sasvim logično i legitimno, da se zaista osnuje jedan takav “Zdravi fond” za nezdrave navike.

No to je možda najjednostavnija od 50 mjera, koje su predstavnici UPUZ-a prošlog svibnja predstavili Saborskom odboru za zdravstvo i socijalnu politiku, a među glavnim mjerama je “clean start”, odnosno podmirenje svih dugova kako bi se dobio prostor za novi početak.

 

„Iznošenje konkretnih prijedloga pred zastupnicima Sabora te ministrima zdravstva i financija, neki su nazvali povijesnim te su ocijenili da će ući u antologijske sjednice.“

 

 

 

Njihov istup i iznošenje konkretnih prijedloga pred zastupnicima Sabora te ministrima zdravstva i financija, neki su nazvali povijesnim te su ocijenili da će ući u antologijske sjednice. I to zato što  dogodio možda rijetko viđeni politički i javni konsenzus da su iznesene mjere (koje su predložili ljudi koji svaki dan žive i rade u zdravstvu te dobro poznaju mane, ali i prednosti hrvatskog zdravstva), vrlo ciljano predložile kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve koje bi trebale donijeti toliko željeno restrukturiranje ili preslagivanje sustava zdravstva na pametniji, učinkovitiji i za pacijenta bolji način i, naravno- koji je financijski održiv. Nisu čekali prijedlog administracije, nego su sami kreirali rješenja.

O tom Prijedlogu  programa mjera za financijsku stabilizaciju i strukturnu reformu zdravstvenog sustava razgovarali smo s dr. Draženom Jurkovićem, direktorom UPUZ-a, koji kaže da bi se neke od mjera mogle provesti za šest mjeseci ili godinu dana.

 

Pitali smo, je li im se itko iz Vlade javio nakon te sjednice.

– Nije, vjerojatno rade na boljem rješenju. Ipak, nedavno je bila sjednica stručne radne skupine koja je počela raditi na izmjeni Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Resorni ministar dao je smjernice koje idu prema daljnjoj centralizaciji sustava, prenošenje osnivačkih prava bolnica sa županija na državu – govori dr. Jurković.

 

Odgovara i kako domaće zdravstvo ima “kroničnu bolest” koju treba liječiti, ali da ono  ipak dobro funkcionira.

– No najveći su problem nedostatak financija te se sve na kraju sve svodi na pitanje koliko ima novca i kako se njima upravlja. A kada se usporedimo s drugim zemljama, tada vidimo da Slovenija za zdravstvo izdvaja duplo više od nas, a njihov ministar i dalje poručuje da je to malo – kaže dr. Jurković.

 

 

„Hrvatsko zdravstvo ima “kroničnu bolest” koju treba liječiti, ali da ono  ipak dobro funkcionira.“

 

 

 

Kada se uz manjak novca dodaju i sve veći troškovi za nove dijagnostičke postupke, nove lijekove ili želja da se prati tehnološki iskorak, problem postaje sve veći, ističe dr. Jurković.

– I onda dolazimo do toga da kod nas postoji kriza upravljanja na svim razinama. Razlog zbog kojih smo predložili mjere je želja za strukturnom i financijskom reformom – kaže naš sugovornik.
I kad god netko predlaže neke mjere za zdravstvo, nekako prirodno u zraku stoji pitanje: “Predlaže li se povećanje doprinosa za zdravstvo”? No naš sugovornik odgovara “ne” i da je u tome ljepota prijedloga njihovih mjera.

No u priči o tome da se financije zdravstva trebaju dovesti u red i da sustavu treba temeljiti preustroj, po strani ostaje pacijent koji bi trebao biti u središtu sustava, ne tek nijemi promatrač.

Dr. Jurković kaže da je vrlo teško ocjenjivati kako se pacijent osjeća jer je to i pitanje dugih lista čekanja, očekivanog trajanja života, dostupnosti dijagnostike, odnos javnog i privatnog rada u zdravstvu i dr.

 

„Pacijent bi trebao biti u središtu sustava, ne tek nijemi promatrač.“ 

 

 

Za kraj se dr. Jurković vraća na Radnu skupinu koja radi na pripremi izmjena Zakona o zdravstvenoj skrbi i ideju i prenošenju osnivačkih prava bolnica sa županija na državu.

– Imali smo zakon o sanaciji bolnica iz 2012. kada su se osnivačka prava svih bolnica, izuzev dvije, prenijeli na državu, a nismo imali nikakav efekt. Nakon dvije godine iste bolnice vraćene su županijama bez efekta sanacije. Zato odgovorno tvrdim da, ukoliko se ne pristupi promjenama sveobuhvatno, nova centralizacija neće ništa riješiti.

– I danas postoji 10 bolnica koje ostvaruju 75 posto dugova i gotovo su sve u državnom vlasništvu te ne vidim da bi prenošenjem osnivačkih prava na državu riješili problem dugova. Ali opet, svaka administracija dimenzionira sustav prema svojoj mjeri – kaže zaključno dr. Jurković.

 

 

 

 

IZDVOJENE MJERE UPUZ-a

 

Ipak, uz ciljane promjene u UPUZ-u procjenjuju da bi financijski učinak njihovog prijedloga mjera mogao donijeti benefit zdravstvu od 5,7 do 6,35 milijardi kuna. Konkretno, vide prostor da se  prihodi zdravstva povećaju za 2,8 do 3,45 milijardi kuna, ali i da se troškovi smanje za 2,9 milijardi kuna.

 

 

 

 

PENALIZIRANJE NEPOTREBNOG KORIŠTENJA HITNE POMOĆI?

Jedna od mjera tiče se Hitne službe za koju UPUZ predlaže uvođenja svojevrsnih malih “penala” za sve one koji traže hitnu pomoć, a zapravo je ne trebaju.

Naime, prema analizi rada Hitne pomoći u Kliničkoj bolnici “Sveti Duh” i 30.000 pacijenata koji su zatražili pomoć, samo trećina njih zaista je trebala hitnu liječničku pomoć. Druga trećina trebala je zdravstvenu zaštitu na razini primarne zdravstvene zaštite, odnosno ambulante, a zadnja trećina pacijenata ili oko 10.000 njih nije uopće trebala zdravstvenu pomoć.

– Kada bi se uvela participacija od 300 kuna za sve one pacijente koji su zatražili hitnu pomoć, a nisu je zapravo trebali, tada procjenjujemo da bi se prihodi u zdravstvu mogli povećati za 100 milijuna kuna godišnje, a rashodi bi se smanjili za 200 milijuna kuna – kaže dr. Jurković.

Ova mjera proizašla je iz čiste prakse, uvida u stanje kako bolnice i njihove hitne službe zaista rade te ideje da destimulira one koji ne trebaju liječnika da opterećuju sustav jer to uvijek košta.

 

 

(DE)LIMITIRANJE ZDRAVSTVENE USLUGE?

Predlažu da se i preispita delimitiranje zdravstvene usluge. Naime, svi oni koji nemaju policu dopunskog zdravstvenog osiguranja i dalje imaju pravo na punu zdravstvenu skrb koja će mu se dati i kad ona košta nekoliko stotina kuna ili nekoliko stotina tisuća kuna (a ima i toga). No jedino što će pojedinac bez tog osiguranja najviše platiti je 2000 kuna. Bez obzira na to koliko košta zdravstvena skrb koju je dobio.
UPUZ zato predlaže delimitiranje te granice i to najmanje do visine prosječne neto plaće zaposlenih u pravnim osobama u prošloj godini. Procijenili smo da bi zdravstvo tako dobilo dodatnih 300, a možda i 450 milijuna kuna svake godine.

 

NAKNADE ZA BOLOVANJA I PORODILJNE NAKNADE U DRUGE SEKTORE?

Uz svoje kolege u UPUZ-u, dr. Jurković ukazuje i na to da je Hrvatska možda jedina zemlja koja u budžetu zdravstva ima i naknade za bolovanje te porodiljne naknade, odnosno iz jedne te iste vreće se plaćaju zdravstvo, a onda i bolovanje te porodiljne naknade.

Dr. Jurković smatra da je prirodnije da bolovanje bude financirano iz sektora rada, a rodiljne naknade iz sektora koji se brine o politikama obitelji ili socijalne skrbi.

– Nelogično je da se te naknade isplaćuje iz sredstava HZZO-a – kaže naš sugovornik.
I ovakvim bi potezima, smatraju u UPUZ-u mogli smanjiti “rupu” u financijama zdravstva, koja je godinama sve veća, te su obveze javnih zdravstvenih stanova na dan 31. prosinca 2020. bile 10,85 milijardi kuna, a godinu dana ranije čak 4 milijarde manje.

 

 

OBVEZE PLAĆANJA (I U STVARNOSTI) DO 60 DANA?

Na papiru također stoji obveza, koja je postala samo lijepa želja, a to je da rokovi plaćanja u bolnicama ne bi smjeli biti duži od 60 dana.

Stvarnost? Od 59 bolnica, njih 24 imale su rokove rastegnute na godinu dana (pokazuju to podaci iz prošle veljače), a 11 bolnica ima rokove plaćanja do čak dvije godine. Čak 24 bolnice plaćale su u rokovima i duljim od dvije godine. I tu smo neslavni rekorderi EU, a samo Grčka se možda u jednom trenutku mogla uspoređivati s nama.

Istovremeno susjedi Slovenci lijekove i medicinske materijale plaćaju u manje od 60 dana, a njihove su bolnice lani završile u plusu od 40 milijuna eura.

Naše, pak, bolnice, izuzev možda jedne i to Klinke za ortopediju Lovran, sve doreda imaju minus, ukazuje dr. Jurković. Gotovo je jasno da imamo sistemsku grešku u sustavu, da ne može za sve biti kriv menadžment.

 

DOPRINOSI RADNO AKTIVNOG STANOVNIŠTVA NEDOSTATNI ZA SVE – ILI POVEĆANJE PLAĆA ILI VIŠE ZAPOSLENIH?

No i uz najbolji menadžment, Hrvatska ne može pobjeći od još jedne činjenice – svaki radnik od svog mjesečnog primanja za zdravstvo izdvoji 16,5 posto ili oko 20.000 kuna godišnje. Po ovom postotku smo rekorderi u EU, ali dr. Jurković ukazuje na varljivost statistike jer kad se istovremeno pogleda koliko je to novca koji se izdvaja za zdravstvo po stanovniku, onda padamo na dno EU. U Hrvatskoj se po čovjeku svake godine izdvaja 1000 eura za zdravstvo, u Sloveniji 2000, a u Austriji 4000 eura.

– Zapravo smo u škarama jer je postotak izdavanja za zdravstvo zaista među najvišima u EU, ali stvarnost je da za zdravstvo izdvaja samo 1,5 milijuna radnika i oni nose teret zdravstvene skrbi za svih 4,5 milijuna stanovnika. Jednostavno mali broj ljudi uplaćuje za zdravstvo, odnosno zaposleni solidarno izdvajaju i pokrivaju troškove i za liječenje umirovljenika, djece, nezaposlenih… To je Bismarckov model i rješenje je ili da se poveća broj zaposlenih ili da se poveća neto prosječna plaća, a onda je to široko pitanje vezano za gospodarstvo – kaže dr. Jurković.

 

 

BOLNIČKI CENTRI ZNANJA, ISKUSTVA I IZVRSNOSTI?

Javnost već odavno sluša kako su bolnice veliki generatori dugova, a u UPUZ-u čvrsto smatraju da nije rješenje ukidanje bolnica i smatraju da se time ne bi uštedjelo. Podsjećaju da je prije šest godina usvojen, takozvani, Masterplan bolnica, ali da do danas nisu doneseni provedbeni akti kojim se stvarno i išlo u objedinjavanja prostora, opreme i kadrova bolnice što bi povećalo učinkovitost organizacije rada i stvaranje centara izvrsnosti. Zato dr. Jurković i njegove kolege u UPUZ-u smatraju da bi jedino hitni prijem te četiri osnovne djelatnosti, a to su kirurgija, zdravstvena zaštita predškolske djece, zdravstvena zaštita žena te interna medicina, trebale ostati u svakoj bolnici. Sve ostalo treba staviti na stol i pretresti ideju objedinjavanja, odnosno na jedno mjesto sakupiti odjele, ljude, opremu i znanje te tako stvoriti centre znanja, iskustva i izvrsnosti.

 

 

RACIONALIZACIJA BOLNIČKIH DEŽURSTAVA I OŽIVLJAVANJE „BLATA“

Tako smatraju i kako u Zagrebu ne bi trebali imati dežurstva u svakoj bolnici nego u jednoj, pa bi i onda troškovi bili manji, a skrb bi i dalje bila dostupna.

Računali su – uštedama od samo pet posto u nekoliko najvećih bolnica imali bi isti efekt kao da se ugasi nekoliko manjih bolnica.

Zalažu se da jednom i zaista zaživi ona stara priča o preseljenju Kliničkog bolničkog centra “Sestre Milosrdnice” u nikad dovršenu sveučilišnu bolnicu u Blatu. Prodajom lokacije na kojoj je sada bolnica, dobili bi novce za njeno dovršenje, smatraju.

 

 

 

 

 

 

 

 

PRELISTAJTE DIGITALNO PREMIJERNO IZDANJE HEALTH HUB MAGAZINA //