roj liječnika, broj kreveta, potrošnja za zdravstvo, broj postupaka, mortalitet i morbiditet desetljećima su bili među ključnim pokazateljima prema kojima smo procjenjivali uspješnost zdravstvenih sustava. No odgovaraju li oni na jedno naizgled jednostavno pitanje – kako zdravstveni sustav doživljavaju ljudi kojima je namijenjen?

Upravo to pitanje nalazi se u središtu novog OECD-ova Policy Papera Comparing patient-reported outcome and experience measures in international health surveys, objavljenog 2026. godine.

Publikacija uspoređuje pet velikih međunarodnih istraživanja koja prikupljaju podatke o zdravstvenim ishodima i iskustvima koje prijavljuju sami pacijenti:

• OECD-ov Patient-Reported Indicator Surveys (PaRIS),
• European Health Interview Survey (EHIS),
• International Health Policy Survey (IHP) Commonwealth Funda,
• People’s Voice Survey (PVS) te
• Survey of Health, Ageing and Retirement in Europe (SHARE).

Na prvi pogled riječ je o metodološkom pitanju usporedivosti različitih međunarodnih istraživanja. Međutim, iza njega se nalazi znatno važnija policy poruka.

Ako želimo zdravstvene sustave usmjerene na čovjeka, iskustvo i ishodi koje prijavljuju sami pacijenti moraju postati dio načina na koji mjerimo njihovu uspješnost.

 
 
Što nedostaje tradicionalnom mjerenju uspješnosti zdravstva?

Zdravstveni sustavi tradicionalno se procjenjuju kroz pokazatelje inputa, procesa i kliničkih ishoda: koliko imamo zdravstvenih djelatnika, koliko je postupaka provedeno, koliko lijekova propisano te kakvi su mortalitet i morbiditet.

Sve su to nužni pokazatelji.

Ali OECD upozorava da takav pogled ostavlja važnu prazninu – perspektivu pacijenta.

Možemo, primjerice, znati koliko je pregleda ili intervencija provedeno. Ali iz toga ne znamo nužno osjeća li se osoba nakon liječenja bolje, može li kvalitetnije funkcionirati u svakodnevnom životu, razumije li svoju bolest, osjeća li se uključeno u donošenje odluka, vjeruje li zdravstvenim djelatnicima ili uspijeva koordinirati skrb između različitih dijelova sustava.

Upravo tu dolaze PROMs – Patient-Reported Outcome Measures i PREMs – Patient-Reported Experience Measures.

PROMs mjere ono što pacijent govori o vlastitom zdravstvenom stanju – fizičkom i socijalnom funkcioniranju, simptomima, psihološkoj dobrobiti i kvaliteti života.

PREMs, s druge strane, govore o iskustvu skrbi – komunikaciji sa zdravstvenim djelatnicima, koordinaciji, zajedničkom donošenju odluka, poštovanju i drugim aspektima odnosa pacijenta i zdravstvenog sustava.

Njihova vrijednost nije ograničena na istraživanje zadovoljstva pacijenata. OECD naglašava da se ti podaci mogu koristiti na tri razine: u neposrednoj kliničkoj skrbi i komunikaciji liječnika i pacijenta, na razini zdravstvenih organizacija za unapređenje kvalitete te na razini cijelog sustava za procjenu njegove uspješnosti.

Drugim riječima, glas pacijenta iz područja iskustva postupno prelazi u područje zdravstvene metrike.
 
 

 
 
PaRIS: više od pitanja „jeste li zadovoljni zdravstvom?”

U tom kontekstu posebno mjesto zauzima OECD-ov PaRIS.

U prvom ciklusu PaRIS-a tijekom 2023. i 2024. prikupljeni su podaci od više od 107.000 korisnika primarne zdravstvene zaštite. Istraživanje obuhvaća fizičko i mentalno zdravlje, socijalno funkcioniranje, dobrobit, opće zdravstveno stanje, iskustvo kvalitete skrbi, koordinaciju, usmjerenost na osobu, povjerenje, zdravstvena ponašanja i sposobnost ljudi da upravljaju vlastitim zdravljem.

No njegova posebnost nije samo u tome što pita pacijente.

Važno je s čime njihove odgovore povezuje.

PaRIS koristi višerazinski model u kojem su pacijenti povezani s praksama primarne zdravstvene zaštite u kojima dobivaju skrb. Time se iskustva i ishodi pacijenata mogu analizirati u odnosu na način na koji je zdravstvena skrb stvarno organizirana.

To omogućuje pitanje koje je za donositelje odluka mnogo relevantnije od same razine zadovoljstva:

Koje karakteristike organizacije zdravstvene skrbi dovode do boljih ishoda i boljeg iskustva pacijenata?

OECD upravo to prepoznaje kao posebnu vrijednost PaRIS-a. Njegova višerazinska struktura omogućuje razlikovanje varijacija između pacijenata, zdravstvenih praksi i država, a time i identificiranje potencijalnih poluga za poboljšanje kvalitete.
 
 
 

Photo by Magnific

 
 
Pet istraživanja – pet različitih pogleda na zdravstvo

Jedan od najvažnijih zaključaka nove OECD analize jest da različite međunarodne ankete nisu međusobna konkurencija niti jednostavna zamjena jedna za drugu.

One odgovaraju na različita pitanja.

EHIS je posebno vrijedan za praćenje zdravstvenog stanja populacije, zdravstvenih ponašanja, nejednakosti i nezadovoljenih potreba.

SHARE omogućuje longitudinalno praćenje zdravlja, funkcionalnog statusa te socijalnih i ekonomskih okolnosti starije populacije.

IHP Survey i People’s Voice Survey daju pravodobne informacije o dostupnosti, priuštivosti, iskustvu skrbi, povjerenju i percepciji funkcioniranja zdravstvenog sustava.

PaRIS, pak, ulazi dublje u iskustvo osoba s kroničnim bolestima koje koriste primarnu zdravstvenu zaštitu te povezuje njihove ishode i iskustva s načinom na koji je skrb organizirana.

Zato OECD zaključuje da je pet analiziranih istraživanja prije svega komplementarno, a ne zamjenjivo. Nijedno samo za sebe ne daje potpunu sliku zdravlja stanovništva, iskustva skrbi i performansi zdravstvenog sustava iz perspektive pacijenta.

To je važna poruka i za nacionalne zdravstvene politike: pitanje nije koji je izvor podataka „najbolji”, nego koji izvor najbolje odgovara na konkretno policy pitanje – i kako povezati više izvora kako bismo dobili cjelovitiju sliku.
 
 

 
 
Isti pokazatelj ne znači nužno i istu informaciju

OECD analiza donosi i važno upozorenje za sve koji koriste međunarodne rang-liste i usporedbe zdravstvenih sustava.

Naizgled slična pitanja mogu dati vrlo različite rezultate.

Kod samoprocjene zdravstvenog stanja razlike između PaRIS-a i drugih istraživanja nakon prilagodbe usporedivih populacija dosezale su čak 30 postotnih bodova. U Rumunjskoj je, primjerice, 43% osoba s kroničnim bolestima u PaRIS-u svoje zdravlje ocijenilo dobrim, u usporedbi s 13% u EHIS-u.

Kod procjene kvalitete skrbi razlike između pojedinih istraživanja dosezale su oko 17 postotnih bodova u neprilagođenim usporedbama.

Još je upečatljiviji primjer samostalnog upravljanja zdravljem. PaRIS ispituje koliko je osoba sigurna u vlastitu sposobnost upravljanja zdravljem, dok PVS pita koliko se osoba osjeća odgovornom za upravljanje zdravljem. Naizgled srodni koncepti proizveli su razlike od čak 20 do 60 postotnih bodova.

Poruka je jasna: brojka bez razumijevanja metodologije može biti pogrešno protumačena kao razlika u kvaliteti zdravstvenog sustava.

Različita populacija, način postavljanja pitanja, razdoblje na koje se ispitanik treba prisjetiti, način provođenja ankete ili ponuđena skala odgovora mogu značajno promijeniti rezultat.

Zato OECD upozorava na pojednostavljeno uspoređivanje apsolutnih vrijednosti između različitih istraživanja.

 
 
Od jednog izvora podataka prema „layered intelligence” pristupu

Možda je najzanimljivija policy preporuka publikacije upravo ideja kombiniranja različitih izvora podataka.

OECD daje vrlo praktičan primjer.

EHIS može pokazati koje populacijske skupine imaju lošije zdravstveno stanje ili nezadovoljene zdravstvene potrebe.

PaRIS zatim može pomoći odgovoriti na drugo pitanje: što se događa s tim ljudima kada uđu u zdravstveni sustav i kakvu skrb dobivaju?

Takvo slojevito korištenje podataka povećava dijagnostičku preciznost zdravstvene politike i omogućuje bolje ciljane intervencije.

To je značajan pomak u razmišljanju.

Umjesto traženja jednog indikatora kojim ćemo ocijeniti zdravstveni sustav, nastaje svojevrsna arhitektura zdravstvene inteligencije u kojoj se populacijski, klinički, organizacijski i patient-reported podaci međusobno nadopunjuju.

Photo by Magnific

Podaci imaju vrijednost tek kada mijenjaju skrb

OECD pritom naglašava još jednu važnu stvar: samo prikupljanje PROMs-a i PREMs-a nije dovoljno.

Vrijednost podataka o iskustvima pacijenata ovisi o tome postoji li sustav koji ih može analizirati, interpretirati i pretvoriti u poboljšanje skrbi.

Za to su potrebni analitički kapaciteti, jasni modeli upravljanja podacima i odgovornosti za njihovo korištenje te mehanizmi kojima se rezultati vraćaju zdravstvenim djelatnicima, donositeljima odluka i javnosti.

Zemlje koje sudjeluju u PaRIS-u OECD posebno poziva da njegovu višerazinsku strukturu koriste za otkrivanje povezanosti između organizacije primarne zdravstvene zaštite, procesa skrbi i ishoda koje prijavljuju pacijenti. Takvi podaci mogu biti posebno vrijedni za politike kroničnih bolesti, jačanje primarne zdravstvene zaštite i reforme usmjerene prema čovjeku.

Drugim riječima: Mjerenje ima smisla tek kada postane znanje, a znanje tek kada dovede do promjene.

Photo by Magnific

 
 Što ova OECD analiza znači za budućnost zdravstvenih sustava?

Nova publikacija u konačnici govori o mnogo većoj transformaciji od razvoja boljih anketa.

Govori o promjeni samog pitanja kojim procjenjujemo uspješnost zdravstva.

Umjesto samo: Koliko zdravstvene skrbi pružamo?

sve važnije postaje pitati: Kakve ishode tom skrbi stvaramo za ljude?

Jesu li pacijenti nakon liječenja funkcionalniji? Imaju li bolju kvalitetu života? Razumiju li svoje zdravstveno stanje? Mogu li upravljati kroničnom bolešću? Osjećaju li da je skrb koordinirana? Sudjeluju li u odlukama? Imaju li povjerenja u sustav?

Upravo zato patient-reported podaci postaju važan dio suvremenog koncepta people-centred health system performance.

OECD-ova analiza pokazuje da niti jedan pojedinačni izvor podataka neće dati sve odgovore. Populacijski podaci, iskustva pacijenata, klinički ishodi, organizacija skrbi i zdravstvena ponašanja moraju se promatrati zajedno.

A upravo tu možda leži i najvažnija poruka za budućnost zdravstvenih politika:

pacijentov glas više nije samo dodatak zdravstvenoj politici. On postaje jedan od izvora podataka na temelju kojih se zdravstvena politika oblikuje.

Jer zdravstveni sustav koji želi biti doista usmjeren na čovjeka ne može samo pružati skrb ljudima.

Mora sustavno mjeriti donosi li im ta skrb vrijednost – i biti spreman mijenjati se kada podaci pokažu da ne donosi.
 
 

Photo by Magnific

 
 
Što ova OECD analiza znači za Hrvatsku?

Za Hrvatsku, koja već sudjeluje u međunarodnim istraživanjima poput EHIS-a i SHARE-a, ali nije bila uključena u prvi ciklus OECD-ova PaRIS-a, sljedeći korak mogao bi biti snažnije institucionaliziranje glasa pacijenata u mjerenju kvalitete i uspješnosti zdravstvenog sustava.

U kontekstu približavanja članstvu u OECD-u, upravo povezivanje patient-reported ishoda i iskustava s podacima o organizaciji i kvaliteti skrbi može predstavljati važan iskorak prema zdravstvenom sustavu koji svoju vrijednost ne mjeri samo onime što pruža, nego i onime što postiže za ljude.

Ulazak Hrvatske u OECD obitelj može stoga biti prilika da uz uspoređivanje resursa, aktivnosti i kliničkih pokazatelja napravimo i sljedeći razvojni korak – sustavno mjerimo kako zdravstveni sustav vide i doživljavaju sami pacijenti. Budućnost hrvatskog zdravstva neće se mjeriti samo količinom pružene skrbi, nego sve više njezinom stvarnom vrijednošću za zdravlje, funkcionalnost i kvalitetu života ljudi.

 
 
 
 
Izvor: OECD (2026), Comparing patient-reported outcome and experience measures in international health surveys, OECD Policy Paper.