SHIFT // Civilno društvo poziva na snažnije domaće financiranje zdravstva na 79. Svjetskoj zdravstvenoj skupštini (WHO)

G

otovo 300 predstavnika civilnog društva pozvalo je vodstvo Svjetske zdravstvene organizacije i države članice na jačanje domaćeg financiranja zdravstva, predstavivši četiri zajednička zahtjeva tijekom službenog popratnog događanja 79. Svjetske zdravstvene skupštine.

Zahtjevi su rezultat jednogodišnjeg procesa konzultacija koji je organiziran u okviru WHO-ove Komisije za civilno društvo (WHO Civil Society Commission), u partnerstvu s organizacijom Save the Children. Predstavljeni su 19. svibnja 2026. tijekom događanja „Domestic Leadership in Health Financing: A Dialogue with the WHO Director-General“.

Događanje su zajednički organizirali WHO Civil Society Commission, Save the Children, Južnoafrička Republika, World Vision i Medicus Mundi, a okupilo je više od 120 predstavnika WHO-a, vlada, civilnog društva i akademske zajednice.

Dijalog je predstavljao završetak serije od tri rasprave utemeljene na pristupu Economics of Health for All – Ekonomija zdravlja za sve, prema kojem se zdravlje ne bi trebalo promatrati kao trošak, nego kao ulaganje u gospodarsku otpornost, društvenu dobrobit i održivi razvoj.

Tijekom rasprava sudionici su razmatrali načine na koje države mogu odgovoriti na rastuće financijske pritiske, istodobno nastavljajući napredovati prema univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti (Universal Health Coverage – UHC).

 

 

 

 

Razvojna pomoć za zdravstvo pala je za 23–30 %

Dr. Kalipso Chalkidou, direktorica za financiranje zdravstva i ekonomiku pri WHO-u, predstavljajući glavnog direktora WHO-a, upozorila je na razmjere aktualnog izazova.

Prema njezinim riječima, razvojna pomoć namijenjena zdravstvu smanjena je za procijenjenih 23–30 %, pri čemu najveće posljedice osjećaju zemlje s niskim prihodima, koje se i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na izravno plaćanje zdravstvenih usluga iz džepa građana.

Profesorica Mariana Mazzucato s University College London naglasila je jednu od središnjih poruka cijele inicijative:

„Zdravstvo nije sektor koji podupire gospodarstvo. Zdravlje je cilj, a gospodarstvo mora biti oblikovano tako da taj cilj ostvaruje.“

Time je upozorila na ljudske, ali i gospodarske posljedice nedovoljnog ulaganja u zdravlje.

Iskustva pojedinih država pokazala su kako domaće vodstvo u financiranju zdravstva može izgledati u praksi.

Nakon naglog smanjenja financiranja iz programa USAID i PEPFAR, Južnoafrička Republika brzo je reagirala kako bi zaštitila osnovne zdravstvene usluge. Dr. Aquina Thulare, stručnjakinja za zdravstvenu ekonomiku i nacionalno zdravstveno osiguranje Južne Afrike, objasnila je kako su odmah započeti razgovori o raspoloživom fiskalnom prostoru i mogućnostima financiranja s Ministarstvom financija.

WHO-ova predstavnica u Južnoj Africi Shenaaz El-Halabi istaknula je da je hitno financiranje pomoglo u rješavanju kritičnih nedostataka zdravstvenih djelatnika i očuvanju ključnih zdravstvenih usluga.

Tajland je predstavio dugoročniji model. Dr. Suwit Wibulpolprasert istaknuo je kako su kontinuirana ulaganja u zdravstvo i socijalnu zaštitu pomogla toj zemlji izgraditi jedan od najsnažnijih sustava univerzalne zdravstvene pokrivenosti među zemljama u razvoju.

Važnost dugoročnog pristupa naglasila je i dr. Angela M. Seiler Torres iz WHO Youth Councila, pozivajući na uključivanje mladih u donošenje odluka o financiranju zdravstva te na snažniju međugeneracijsku odgovornost.

 

 

 

 

Četiri zahtjeva civilnog društva

U ime Komisije i njezinih partnera, Nidda Yusuf, viša savjetnica za financiranje zdravstva u organizaciji Save the Children, predstavila je četiri zajednička zahtjeva proizašla iz konzultacija s organizacijama civilnog društva diljem svijeta:

 

1. Zaštititi zdravstvene usluge koje spašavaju živote i povećati ulaganja u primarnu zdravstvenu zaštitu.
Predlaže se obveza izdvajanja dodatnih 1 % BDP-a za primarnu zdravstvenu zaštitu, uz jasnu zaštitu financiranja seksualnog i reproduktivnog zdravlja, nezaraznih bolesti i mentalnog zdravlja. Ulaganja bi trebala biti strukturirana tako da prioritetno dosegnu najranjivije skupine stanovništva.

 

2. Ojačati domaće financiranje zdravstva.
Države bi trebale definirati, javno objavljivati i pratiti vlastite ciljeve zdravstvene potrošnje. Njihovo ostvarivanje trebalo bi poduprijeti progresivnim oporezivanjem i porezima usmjerenima na zaštitu zdravlja, mjerama protiv nezakonitih financijskih tokova i rješavanjem problema duga. Istodobno je potrebno unaprijediti upravljanje javnim financijama kako bi sredstva doista stigla do zdravstvenih usluga na prvoj liniji.

 

3. Institucionalizirati sudjelovanje civilnog društva u upravljanju zdravstvom i donošenju odluka.
To uključuje formalno predstavništvo civilnog društva u tijelima koja donose odluke, ali i namjensko financiranje lokalnih organizacija i organizacija koje predstavljaju marginalizirane skupine kako bi mogle učinkovito sudjelovati u oblikovanju zdravstvenih politika.

 

4. Povećati transparentnost i odgovornost u području podataka o financiranju zdravstva.

To je posebno važno uoči UN-ova sastanka na visokoj razini o univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti 2027. godine. Od WHO-a se traži objavljivanje podataka razvrstanih prema spolu, invaliditetu, geografskom području, dobi i socioekonomskom statusu, dok bi države članice trebale dostavljati nacionalne zdravstvene račune unutar 12 mjeseci od završetka referentne godine.

 

 

 

 

 

Održivo financiranje zdravstva zahtijeva novo partnerstvo

Veleposlanica Patricia McCullagh, zamjenica stalnog predstavnika Kanade pri organizacijama Ujedinjenih naroda u Ženevi, zaključila je da održivo financiranje zdravstva mora počivati na tri međusobno povezana elementa:

snažnom nacionalnom vodstvu, koherentnijoj i učinkovitijoj globalnoj arhitekturi financiranja zdravstva te stvarnom partnerstvu sa zajednicama i civilnim društvom.

Dan nakon događanja Komisija i Save the Children predstavili su ove zahtjeve i na Globalnom parlamentarnom forumu, čime su prioriteti civilnog društva izravno uključeni u rasprave s parlamentarnim predstavnicima država članica.

Uoči priprema za UN High-Level Meeting on Universal Health Coverage 2027, WHO Civil Society Commission i njezini partneri nastavit će raditi na pretvaranju prioriteta identificiranih tijekom ovog procesa dijaloga u konkretne aktivnosti.

 

 

 

 

IZVORNI TEKST //

From missed opportunities to smart investments: Bridging finance and healthcare innovation gap in Europe