P

ovodom Policy Foruma „OECD i budućnost hrvatskog zdravstva“, održanog u suradnji Health Hub-a, Poslijediplomskog specijalističkog studija Menadžment u zdravstvu i Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, urednica i voditeljica HRT-ove emisije Dijagnoza Sanja Kocijančić-Petričević razgovarala je s prof. dr. sc. Franom Borovečkim, ravnateljem KBC-a Zagreb. U razgovoru su otvorena pitanja koja će obilježiti razvoj hrvatskog zdravstvenog sustava u godinama koje dolaze – od pristupanja Republike Hrvatske OECD-u i razvoja zdravstvenog menadžmenta do digitalne transformacije, umjetne inteligencije i zdravstvene skrbi usmjerene na pacijenta.

 

 

 

Hrvatska je u završnoj fazi pristupanja OECD-u. Što će članstvo konkretno značiti za hrvatske bolnice i kliničke bolničke centre?

Pristupanje OECD-u predstavlja važan iskorak za cijeli hrvatski zdravstveni sustav, pa tako i za bolnice. Prije svega, omogućit će nam korištenje međunarodno usporedivih pokazatelja i metodologija kojima ćemo objektivno mjeriti ishode liječenja, kvalitetu zdravstvene skrbi i učinkovitost sustava. Jednako je važno što ćemo svoje rezultate moći uspoređivati s najrazvijenijim zdravstvenim sustavima svijeta te preuzimati njihove najbolje prakse. Upravo kroz međunarodnu suradnju i razmjenu iskustava možemo kontinuirano unapređivati hrvatsko zdravstvo.

 

Sve se više govori da vođenje bolnica zahtijeva mnogo više od medicinskog znanja. Kakve kompetencije danas mora imati zdravstveni lider?

Upravljanje suvremenom bolnicom podrazumijeva spoj stručnog znanja i upravljačkih kompetencija. Smatram da nije presudno mora li ravnatelj biti liječnik, nego prije svega treba biti vrhunski stručnjak s jasnom vizijom razvoja ustanove. Uz razumijevanje medicine, potrebno je poznavati upravljanje ljudskim potencijalima, financijama, nabavom i organizacijskim procesima. Jednako je važno imati međunarodno iskustvo i sposobnost primjene uspješnih modela razvijenih u drugim zdravstvenim sustavima. Takva kombinacija stručnosti, menadžerskih vještina i vizije ključna je za uspješno vođenje zdravstvenih ustanova.

 

 

 

 

 

 

Na Forumu se posebno istaknula važnost meritokracije. Koliko je ona važna za razvoj zdravstvenog sustava?

Meritokracija je temelj svakog razvijenog društva. U uređenim sustavima institucije i jasno definirani kriteriji moraju biti važniji od pojedinačnih utjecaja. Hrvatska već godinama ide tim putem kroz europske integracije i druge reformske procese, a vjerujem da će pristupanje OECD-u dodatno ojačati upravo takav način upravljanja. Odgovorne funkcije trebaju obnašati ljudi koji imaju potrebne kompetencije, rezultate i sposobnost donošenja kvalitetnih odluka u interesu zdravstvenog sustava i građana.

 

KBC Zagreb istodobno prolazi kroz opsežnu obnovu i ostvaruje velike razvojne iskorake. Na što ste posebno ponosni?

Posljednjih šest godina bile su iznimno zahtjevne zbog obnove bolnice i izgradnje novih objekata. Unatoč tome, kontinuirano povećavamo opseg zdravstvenih usluga. Dok smo 2019. godine zbrinuli oko milijun i pol pacijenata, danas taj broj kontinuirano raste, iako smo dio vremena radili sa smanjenim kapacitetima.

Istodobno razvijamo projekte koji će dugoročno mijenjati hrvatsku medicinu. Osnovali smo Zavod za personaliziranu medicinu koji omogućuje molekularno profiliranje tumora radi odabira ciljane terapije. Nastavljamo razvijati robotsku kirurgiju, a uskoro osnivamo i Centar za primjenu umjetne inteligencije u medicini, temeljen na iskustvu i suradnji s vodećim svjetskim institucijama poput MIT-a i Sveučilišta Stanford. Naš je cilj da najnaprednije medicinske tehnologije postanu sastavni dio svakodnevne kliničke prakse.

 

 

 

 

Na Forumu ste naglasili kako pacijent mora biti u središtu zdravstvenog sustava. Što to konkretno znači?

Izgradnja povjerenja počinje stručnošću zdravstvenih djelatnika, kvalitetnom komunikacijom i dostupnošću zdravstvene skrbi. KBC Zagreb želi biti ustanova u kojoj će se liječiti i najzahtjevniji pacijenti, ali jednako je važno da pacijent tijekom cijelog procesa liječenja bude informiran, uključen i siguran.

To podrazumijeva otvorenu komunikaciju s pacijentima i njihovim udrugama, transparentnost rezultata liječenja te kontinuirano ulaganje u edukaciju zdravstvenih djelatnika. Upravo zato redovito održavamo sastanke s predstavnicima udruga pacijenata te razvijamo sustavne modele stručnog usavršavanja liječnika.

Jedan od naših najvažnijih strateških projekata upravo je unapređenje puta onkološkog pacijenta. Cilj je da pacijent od trenutka postavljanja dijagnoze do završetka liječenja ima jasno definiran, koordiniran i što jednostavniji put kroz zdravstveni sustav, bez nepotrebnih administrativnih prepreka i neizvjesnosti.

 

Na Forumu se govorilo o tome da uspješnost bolnica više ne možemo mjeriti brojem kreveta ili obavljenih postupaka, nego ishodima liječenja. Kako gledate na tu promjenu?

Slažem se s takvim pristupom i vjerujem da se taj način razmišljanja već postupno ugrađuje u hrvatski zdravstveni sustav. Fokus više nije na količini pruženih usluga, nego na kvaliteti ishoda liječenja i vrijednosti koju zdravstveni sustav stvara za pacijenta. Upravo je to jedan od ključnih naglasaka i analiza OECD-a – važno je kako koristimo raspoložive resurse te koliko uspješno liječimo pacijente. Ishodi liječenja, sigurnost pacijenata, kvaliteta života nakon liječenja i učinkovito korištenje resursa postaju najvažniji pokazatelji uspješnosti zdravstvenog sustava.

 

 

 

 

 

Koliko je Hrvatska danas uspješna u digitalnoj transformaciji zdravstva?

Smatram da je Hrvatska napravila značajan iskorak. Danas već raspolažemo kvalitetnim temeljima digitalnog zdravstva – od bolničkih informacijskih sustava i CEZIH-a do novih digitalnih rješenja razvijenih uz potporu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te Ministarstva zdravstva i Vlade Republike Hrvatske.

Primjeri poput Digitalnog puta lijeka, koji omogućuje bolje praćenje primjene terapije i učinkovitije upravljanje resursima, ili Hrvatske onkološke mreže, koja unapređuje prikupljanje podataka o ishodima liječenja onkoloških pacijenata, pokazuju kako digitalne inovacije mogu unaprijediti kvalitetu skrbi i omogućiti donošenje odluka temeljenih na podacima. Upravo je takav pristup u skladu sa smjernicama OECD-a, koji naglašava važnost digital governancea i data-driven upravljanja zdravstvenim sustavima.

 

Preuzeli ste vođenje najveće hrvatske bolnice u razdoblju velikih izazova. Koji su bili Vaši prvi prioriteti?

Prvi prioritet bila je obnova bolnice, jer bez kvalitetne infrastrukture nije moguće graditi daljnji razvoj. Paralelno s time definirali smo četiri strateška projekta koja će dugoročno mijenjati način rada KBC-a Zagreb.

Prvi je unapređenje puta onkološkog pacijenta kako bismo osigurali da pacijent ne prolazi sam kroz sustav, nego da tijekom cijelog procesa liječenja ima jasno definiranu i koordiniranu skrb.

Drugi projekt odnosi se na objedinjeni hitni bolnički prijam, s ciljem učinkovitijeg zbrinjavanja hitnih pacijenata.

Treći je akreditacija KBC-a Zagreb kroz jasno definirane standarde kvalitete i njihovo kontinuirano praćenje.

Četvrti projekt usmjeren je na financijsko upravljanje, odnosno razvoj transparentnog sustava praćenja troškova, izvršenja i financijske održivosti ustanove.

 

 

 

 

 

Tko će biti lideri zdravstvenog sustava budućnosti?

Vjerujem da će to biti današnji studenti i mladi liječnici. Oni odrastaju uz digitalne tehnologije, umjetnu inteligenciju i potpuno nove modele rada te će se lakše prilagođavati promjenama koje nas očekuju. Naša je odgovornost ulagati u njihovo obrazovanje, razvoj i pripremu za buduće upravljačke i stručne uloge. Upravo će oni oblikovati hrvatsko zdravstvo u desetljećima koja dolaze.

 

Jedan od najvećih izazova hrvatskog zdravstva jest zadržavanje liječnika i medicinskih sestara. Kako na to gledate?

Ne vjerujem da je penalizacija dugoročno rješenje. Mnogo je važnije stvoriti okruženje koje će biti poticajno, ne samo financijski nego i stručno. Ljudi žele raditi ondje gdje imaju mogućnost profesionalnog razvoja, učenja, istraživanja i primjene novih tehnologija. Ako uspijemo najbolje međunarodne prakse prenijeti u hrvatske bolnice, tada će mnogi stručnjaci moći ostvariti profesionalne ambicije upravo u Hrvatskoj, bez potrebe za odlaskom u inozemstvo.

 

 

 

 

 

 

Kakvu ulogu u budućnosti zdravstvenog sustava imaju ekonomisti i profesionalni zdravstveni menadžeri?

Modeli upravljanja razlikuju se od zemlje do zemlje. U nekim sustavima bolnice vode liječnici, u drugima ekonomisti, a često postoje i zajednički modeli upravljanja. Smatram da u hrvatskom zdravstvu svakako treba jačati ulogu ekonomista i profesionalnih menadžera jer će to pridonijeti odgovornijem upravljanju resursima. Međutim, bez obzira na profesiju, najvažnije je da osoba koja vodi zdravstvenu ustanovu bude stručna, međunarodno prepoznata, ima viziju razvoja i bude primjer svojim suradnicima.

 

Za kraj, koja bi bila Vaša glavna poruka nakon održanog Foruma „OECD i budućnost hrvatskog zdravstva“?

Obnova KBC-a Zagreb uskoro će biti završena, čime ćemo našim zaposlenicima i pacijentima osigurati znatno bolje uvjete rada i liječenja. No možda je još važnije naglasiti da pristupanje OECD-u ne predstavlja završetak jednog procesa, nego početak novog načina promišljanja hrvatskog zdravstvenog sustava.

Danas više ne govorimo isključivo o nacionalnim okvirima razvoja medicine i zdravstvene politike. Hrvatsko zdravstvo dio je europskog i globalnog prostora znanja, inovacija i suradnje. Upravo zato moramo težiti međunarodnim standardima kvalitete, upravljanju temeljenom na podacima, razvoju digitalnih tehnologija i stvaranju zdravstvenog sustava koji će u središte svake odluke stavljati pacijenta. To je smjer kojim idu najuspješnije zemlje svijeta i vjerujem da Hrvatska ima znanje, ljude i potencijal biti dio te transformacije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OECD & BUDUĆOST HRVATSKOG ZDRAVSTVA

POWERED BY