HEROINE U SLUŽBI JAVNOG ZDRAVLJA – Dijana Kvesić: „Ja sam prvo bila majka, potom nečije dijete i tek onda Dijana- žena s rakom grlića maternice“
eroine su opisane kao žene kojima se dive zbog njihove neizmjerne hrabrosti, izvanrednih postignuća i plemenitosti u svemu što rade na dobrobit drugih i zajednice. Health Hub imao je čast ugostiti četiri inspirativne žene koje su kroz život vođene iznimnom unutarnjom energijom i strašću u svemu što rade. Zato smo i za ovaj editorial odabrali crvenu boju njihove odjeće koja na najbolji mogući način dočarava „unutarnju vatru“ u društveno odgovornom djelovanju, kojom ove žene ostavljaju trajni trag u zajednici i potiču ljude oko sebe da vode računa o zdravlju i potrebama pacijenata… Iako svaka od njih ima svoju izazovnu životnu priču, naše heroine ne posustaju te na svojoj osobnoj boli i iskustvu grade zdraviju budućnost! Hvala im na svemu što rade u službi javnog zdravlja!
Predstavljamo Vam našu novu heroinu kroz intervju s Katarinom Dimitrijević Hrnjkaš:
Dijana Kvesić, ambasadorica projekta „HEROIC“ Hrvatske lige protiv raka
“Ja sam prvo bila majka,
potom nečije dijete
i tek onda Dijana-
žena s rakom grlića maternice
…“Snažna žena se ne rađa samo tako. Ona je iskovana kroz životne izazove. Sa svakim izazovom raste mentalno i emocionalno. Kreće se naprijed uzdignute glave, neporecivom snagom. Postaje žena koja je prošla kroz oluju i preživjela…”
Ona je majka Anđela (26), Ivana (25), Ivone (25) i Viktora (10). Svi sinovi su višestruki prvaci Hrvatske u karateu; Ivan je donedavno bio svjetski prvak u karateu i naš je prvi povijesni karate olimpijac u Tokiju, Anđelo je dvostruki osvajač svjetske karate broncu, a obojica su aktualni zlatni europski prvaci osvojivši medalje u ekipnom karateu za Hrvatsku. Najmlađi Viktor (10) je dvostruki nacionalni prvak Hrvatske u istom sportu. Ona je i majka Ivone (25), Ivanove blizanke, koja je svoj put (kao edukacijski rehabilitator) odabrala u defektologiji i pomoći djece koja se nose s velikim problemima i poteškoćama, uz brojna volontiranja potrebitima.
Puno je razloga za ponos za mamu Dijanu Kvesić iz Širokog Brijega, ali ona je u svojoj obitelji istinska heroina, mama s veliko M i borac koji diže glavu u ringu i kad padne. Dijana je pobijedila rak grlića maternice, pomela dijagnozu i odlučila životu reći “Tu sam, nigdje ne idem!”.
– Kad se žena razboli, nije se razboljela samo ona, razboljela se i nečija mama, ta žena je i nečije dijete, a onda tek na trećem mjestu razboljela se Dijana. Sve to prođe glavom žene kad dozna dijagnozu. Bolest nitko ne očekuje; i mene je iznenadila jer sam svoj umor te nemoć pripisivala nečem drugom, a ne karcinomu – govori Dijana kojoj se u glasu čuje zvonka radost života jer ona je “odvalila” najtežu borbu života i upalila iskru nade mnogim ženama.
Za bolest je doznala kad je imala troje tinejdžera od 16 i 14 godina (op. dvoje je blizanaca). Mali Viktor imao je tada dvije godine i u te dvije godine od poroda Dijana nije bila na ginekološkom pregledu.
– Svoj umor pripisivala sam tome da imam malo dijete, ne spavam noćima, starija djeca imaju svoje potrebe. No iza toga krila se bolest koja me iscrpljivala, no nisam imala nikakve bolove. A onda je na pregledu doktor odmah prepoznao promjene i rekao: “Idemo spašavati glavu!” – govori Dijana o prvom šoku koji je ponijela kući.
Do tada je mislila da bi je slična dijagnoza odmah poravnala sa zemljom, a jednom kad se s njom zaista i suočila, a onda je pomislila “Bog će mi dati snagu”, nije bilo predaje ni na samom početku.
– Starijoj djeci prenijela sam to kroz onako naš tipični mentalitet: “Pokazat ćemo mi inat karcinomu”, ali u sebi sam bila prestravljena. Troje mojih “velikih” znali su jasno što se događa, nisu bila baš mala djeca, a i najmanji je znao više nego što sam htjela. Vidio je da mama odlazi u bolnicu, da mame nema, vidio je da je kosa opala. Znao je on i previše – govori Dijana. Nalazi su potvrdili dijagnozu, imala je radikalnu operaciju, a potom je primila “more” kemoterapija. Stisnula je zube i izdržala.
– Kada pogledam, sama operacija nije bila ništa naspram onog što je slijedilo. Ali borila sam se. Koliko nisam imala sreću pa sam se razbolila, toliko sam dobila sva krila svoje obitelji koja se stisnula uz mene. Tu je uz supruga Stipu i djecu, bilo i mojih pet sestara, moja majka, cijela obitelj mog supruga, njegovi roditelji i sestre- svi su oni bili dio moje borbe. Imala sam svu liječničku i obiteljsku logistiku i ja sam pobijedila – govori nam.
Kosa je opala, ali Dijana bi dala svu kosu svijeta do kraja života, samo da živi. I nakon mučnih terapija, teških i preteških noći i dana, uslijedile su nove operacije kojima se popravljala “šteta” koju su joj nanijele terapije s kojim se borila protiv karcinoma. Kaže, utroba joj je bila raspadnuta, trebalo je to sanirati, liječiti, opet se boriti za život.
– Kad se borba s karcinomom svede na 30 rečenica, djeluje možda jednostavno. Ali bila je to preteška borba, ali nas je vodila snažna rečenica vjere: “Ne boj se, samo vjeruj!”, i tako dan po dan.
„Vodila me snažna rečenica vjere: “Ne boj se, samo vjeruj!“
Danas? Znam da te borbe nisu bez razloga, puno sam pametnija, smirenija i sretnija, cijenim život! Nekad smo se porječkali oko stvari koje nas danas uopće ne diraju. I opet se ponekad nećemo složiti oko nekih stvari, ali odmahnemo “Ma nosi to dalje, idemo”. Da, danas se trudimo za puno bitnije stvari, mudrija sam, imamo četvero prekrasne djece i bolest je iza nas. Dobila sam prekrasan novi život i sva moja borba nagradila se srećom koju sad imam – nadahnuta je Dijana koja ne skida osmjeh s lica dok govori o svojoj borbi.
Ova heroina, majka čiji su sinovi karatisti hrabro stali u „obranu zdravlja žene“ i kroz edukativno-javnozdravstvenu kampanju “Heroic” Hrvatske lige protiv raka, bili su kao ambasadori borbe važan dio kampanje o promicanju važnosti redovnih preventivnih pregleda žena.
Dijana je danas ambasador života, borbe i nade. Heroina u službi svake žene koja se potaknuta njezinom pričom odazove na pravovremeni preventivni pregled. Herojski je podijelila svoju priču kako se „lavovski“ borila s dijagnozom, ističući pohvale za liječnike i stručnjake u zdravstvu, koje doživljava nekako svojima, gotovo kao obitelj. Naziva ih svojim anđelima, a povjerenje koje imaju u “svoje” ljude u zdravstvu je golemo i pregolemo.
I na kraju Dijana, puna vjere i snage poručuje: “Volite život, nisu problemi veliki, volite svoje obitelji, budite blagi i borite se kad padnete, ne dajte se!”. Toliko jednostavno, toliko istinito. To je njezina herojska istina.
Razgovarala: Katarina Dimitrijević Hrnjkaš
PRELISTAJTE DIGITALNO PREMIJERNO IZDANJE HEALTH HUB MAGAZINA //
