Anita Bujanić za OTV ususret SAFE4HEALTH Forumu: “Zdravstvo sve više postaje pitanje nacionalne sigurnosti”
Koliko je ta promjena ozbiljna, pokazuju i brojke. U zdravstvenom sektoru Europske unije tijekom 2023. prijavljeno je 309 značajnih kibernetičkih incidenata, više nego u bilo kojem drugom kritičnom sektoru, a ransomware je uključen u 54 posto analiziranih kibernetičkih napada u zdravstvu. Istodobno je WHO verificirao više od 3.000 napada na zdravstvenu skrb u Ukrajini, pri čemu je oko 80 posto napada pogodilo ambulante, bolnice i druge zdravstvene ustanove.
Nova sigurnosna paradigma zato otvara sasvim drukčija pitanja: može li bolnica nastaviti liječiti pacijente ako nestane električne energije? Što ako kibernetički napad učini zdravstvene podatke nedostupnima? Imamo li dovoljno lijekova i medicinske opreme ako dođe do poremećaja globalnih opskrbnih lanaca? Može li zdravstveni sustav u nekoliko sati povećati svoje kapacitete nakon potresa, požara ili masovne nesreće?
Prema GLOBSEC Healthcare Readiness Indexu 2024, Hrvatska sa 60,7 bodova stoji iznad prosjeka EU-a od 59,5 i najbolje među promatranim državama srednje i istočne Europe. Istodobno, vodeća Švedska ostvaruje 73,2 boda, što pokazuje da postoji značajan prostor za daljnje jačanje otpornosti zdravstvenog sustava.
Upravo su to bile teme razgovora u emisiji „Minute bijele kute“ na OTV-u, u kojoj je liječnica Petra Meštrić ugostila Anitu Bujanić, voditeljicu Health Huba. Povod razgovoru bio je nadolazeći SAFE4HEALTH – Health Security, Innovation & Resilience Forum, koji će se 1. listopada održati u Osijeku i prvi put snažnije povezati zdravstveni sustav s pitanjima nacionalne sigurnosti, krizne pripravnosti, gospodarstva, tehnologije i inovacija. Ovaj intervju za Health Hub uslijedio je nakon emisije koja je otvorila vrlo važna pitanja…
Petra Meštrić: Kada kažemo da je zdravlje pitanje nacionalne sigurnosti, što to zapravo znači?
Anita Bujanić: Nacionalnu sigurnost još uvijek često povezujemo prvenstveno s vojskom, obranom i zaštitom granica. Međutim, posljednjih smo godina naučili da državu može ozbiljno destabilizirati i pandemija, potres, požar, poplava, kibernetički napad ili prekid opskrbe lijekovima.
Zato nacionalna sigurnost danas znači i sposobnost države da nastavi funkcionirati kada se dogodi nešto neočekivano. Može li hitna pomoć doći do pacijenta? Može li bolnica nastaviti operirati ako nestane električne energije? Imamo li dovoljno lijekova i medicinske opreme? Jesu li zdravstveni podaci dostupni i sigurni?
Zdravstvo zbog toga više ne možemo promatrati samo kao jedan od javnih sustava. Ono je dio kritične infrastrukture i jedan od temelja nacionalne otpornosti.
Je li pandemija bila trenutak u kojem smo to doista osvijestili?
Apsolutno. Pandemija je pokazala koliko brzo zdravstvena kriza može postati gospodarska, obrazovna, socijalna i sigurnosna kriza.
U samo nekoliko tjedana vidjeli smo da svijet praktički može stati. Istodobno smo shvatili koliko su važni zdravstveni djelatnici, bolnički kapaciteti, lijekovi, medicinska oprema, podaci, logistika i sposobnost brzog donošenja odluka.
Ali pandemija je ubrzala i neke pozitivne procese, prije svega digitalizaciju, telemedicinu i nove modele komunikacije s pacijentima. Pokazala nam je da se zdravstveni sustav može vrlo brzo transformirati kada za to postoji stvarna potreba.
Jesmo li danas spremniji nego prije pandemije?
Jesmo, ali to ne znači da možemo reći da smo potpuno spremni. Najvažnija lekcija jest da se pripravnost ne gradi kada kriza počne, nego godinama prije nje.
I pritom sljedeća kriza možda uopće neće biti pandemija. Može biti kibernetički napad, ekstremni vremenski događaj, veliki poremećaj opskrbe ili kombinacija nekoliko kriza istodobno.
Zato danas govorimo o otpornosti zdravstvenog sustava – njegovoj sposobnosti da apsorbira udar, nastavi pružati ključne zdravstvene usluge, prilagodi se novim okolnostima i što prije se oporavi.
Što bolnica mora imati kako bi mogla nastaviti funkcionirati u kriznim uvjetima?
Prije svega ljude. Bez zdravstvenih djelatnika ne postoji otporan zdravstveni sustav.
Ali potrebni su i pouzdana opskrba električnom energijom i vodom, sigurni komunikacijski sustavi, lijekovi, medicinska oprema, logistika, funkcionalni informacijski sustavi i jasni krizni protokoli.
Važna je i redundancija. Ako zakaže jedan sustav, mora postojati drugi način rada. Moderna bolnica mora biti projektirana ne samo za normalan radni dan nego i za trenutak u kojem ništa oko nje više nije normalno.
Koliko su kibernetički napadi danas ozbiljna prijetnja bolnicama?
Vrlo ozbiljna, upravo zato što je zdravstvo postalo izrazito digitalizirano.
Liječniku su danas za donošenje odluka potrebni laboratorijski nalazi, radiološke snimke, povijest bolesti, terapija i drugi zdravstveni podaci. Ako ih kibernetički napad učini nedostupnima, problem više nije samo informatički. To može postati pitanje sigurnosti pacijenta.
Zato volim reći da je kibernetička sigurnost u zdravstvu danas i sigurnost pacijenta.
Digitalizacija nam donosi ogromne mogućnosti, ali što smo povezaniji i što više ovisimo o podacima, to moramo ozbiljnije ulagati u zaštitu infrastrukture, sigurnosne kopije, edukaciju djelatnika i rezervne modele rada.
Zašto su zdravstveni podaci toliko vrijedni?
Zato što su među najosjetljivijim osobnim podacima koje imamo. Ne možemo ih jednostavno promijeniti kao lozinku ili bankovnu karticu.
Ali zdravstveni podaci istodobno imaju ogromnu pozitivnu vrijednost. Oni nam omogućuju bolju zdravstvenu skrb, kvalitetnija istraživanja, razvoj novih terapija, javnozdravstveno planiranje i razvoj umjetne inteligencije.
Zato je ključ pronaći ravnotežu: omogućiti da podatke koristimo za bolje zdravstvo, ali u sigurnom i pouzdanom okruženju.
Pandemija je pokazala i koliko možemo biti ranjivi kada dođe do nestašica lijekova i medicinske opreme.
Upravo tako. Vidjeli smo koliko brzo mogu nastati problemi s nabavom zaštitne opreme, medicinske tehnologije, pojedinih lijekova ili aktivnih farmaceutskih supstancija.
Ne možemo očekivati da svaka država skladišti sve što bi joj ikada moglo zatrebati. Ali moramo znati koji su proizvodi kritični, diversificirati dobavne pravce, imati strateške zalihe i razvijati europske i regionalne mehanizme solidarnosti.
Pripravnost znači da o nestašici ne počinjemo razmišljati onda kada lijeka više nema, nego da rizik pokušavamo prepoznati mjesecima unaprijed.
Hrvatska ima iskustvo i s potresima, požarima i ekstremnim vremenskim prilikama. Mijenja li to način na koji moramo graditi bolnice?
Apsolutno. Danas više nije dovoljno pitati je li bolnica kvalitetna za svakodnevni rad. Moramo pitati može li nastaviti funkcionirati tijekom potresa, poplave, ekstremne vrućine, velikog požara, prekida opskrbe energijom ili nekog drugog izvanrednog događaja.
Klimatske promjene dodatno povećavaju važnost tog pitanja. Zdravstvena infrastruktura koju gradimo danas koristit će se desetljećima. Zato bolnice moramo projektirati prema rizicima budućnosti, a ne samo prema iskustvima prošlosti.
Istodobno, tehnologija nam može pomoći da budemo otporniji. Kakvu ulogu vidite za umjetnu inteligenciju i telemedicinu?
Ogromnu. Umjetna inteligencija može pomoći u ranijem otkrivanju bolesti, dijagnostici, predviđanju potreba za bolničkim kapacitetima i boljem korištenju zdravstvenih resursa.
Telemedicina može napraviti nešto jednako važno – omogućiti da znanje putuje prema pacijentu, umjesto da pacijent uvijek mora putovati prema znanju.
Hrvatska već ima dobre primjere telemedicinskih mreža. Posebno u kriznim situacijama, ali i kod kroničnih bolesti, telemedicina može omogućiti praćenje pacijenta kod kuće, povezivanje s liječnikom i pravodobnu intervenciju bez nepotrebnog dolaska u bolnicu.
Tehnologija zato ne bi trebala dodatno centralizirati zdravstvenu izvrsnost. Trebala bi je distribuirati.
Kako onda izgleda bolnica budućnosti?
Ne zamišljam je kao bolnicu koja samo ima najviše tehnologije. Bolnica budućnosti mora biti inteligentna, povezana, fleksibilna i otporna.
Koristi umjetnu inteligenciju i naprednu dijagnostiku, ali ima i sigurnu energetsku infrastrukturu. Koristi zdravstvene podatke, ali ih istodobno štiti. Povezana je s primarnom zdravstvenom zaštitom, hitnom medicinom i pacijentovim domom. Može brzo promijeniti način rada u kriznoj situaciji.
I ono što smatram posebno važnim – njezino znanje ne ostaje unutar zidova ustanove, nego postaje dostupno cijeloj regiji.
Upravo iz tih pitanja nastao je SAFE4HEALTH Forum?
Da. SAFE4HEALTH nastao je iz vrlo jednostavnog pitanja: ako Europa danas redefinira što znači sigurnost, zašto zdravstvenu infrastrukturu još uvijek promatramo gotovo isključivo kao zdravstveno pitanje?
Želimo za istim stolom okupiti sektore koji često o istim izazovima razgovaraju odvojeno – zdravstvo, obranu, gospodarstvo, tehnologiju, kibernetičku sigurnost, znanost, industriju i pacijente.
Posebno mi je drago što taj dijalog pokrećemo u Osijeku u Gospodarskom centru. Želimo na tom posebnom mjestu decentralizirati raspravu o budućnosti hrvatskog zdravstva i otvoriti pitanje kako velike zdravstvene investicije mogu istodobno postati investicije u znanje, tehnologiju, sigurnost i regionalni gospodarski razvoj.
Koga očekujete na Forumu?
Pozvali smo predstavnike zdravstvenog sustava i bolnica, javnog zdravstva, hitne medicine, državnih institucija, obrane, gospodarstva, akademske zajednice, medtecha, farmaceutske i tehnološke industrije te pacijenata.
Posebno nam je važna međunarodna perspektiva. U raspravu želimo uključiti organizacije poput OECD-a i GLOBSEC-a kako bismo osnažili njihova istraživanja i preporuke na ovom području, te hrvatska iskustva povezali s europskim promišljanjem zdravstvene pripravnosti i otpornosti.
Cilj nije još jedna konferencija na kojoj će svatko govoriti iz svojeg silosa, nego razgovor o tome kako svi ti sustavi funkcioniraju zajedno kada nastupi kriza.
Što biste voljeli da ostane nakon SAFE4HEALTH Foruma?
Ne bih željela da u 18.30 sati završi posljednji panel i da iza svega ostanu samo fotografije.
SAFE4HEALTH želimo razvijati kao platformu koja će nastaviti povezivati institucije i stručnjake, prenositi znanje i dobre prakse te otvarati pitanja poput simulacija kibernetičkih napada, kriznih protokola, telemedicinskih rješenja i osposobljavanja zdravstvenih djelatnika.
Pripravnost nije dokument koji stoji u ladici. Ona se mora testirati.
Prema Healthcare Readiness Indexu Hrvatska zapravo ne stoji loše.
To je važna poruka. Hrvatska ne kreće od nule.
Prema GLOBSEC Healthcare Readiness Indexu 2024. Hrvatska ima 60,7 bodova i nalazi se iznad prosjeka Europske unije, koji iznosi 59,5 bodova. Istodobno vodeća Švedska ima 73,2 boda.
To nam govori dvije stvari: imamo dobre temelje koje trebamo prepoznati, ali imamo i dovoljno prostora da učimo od najboljih i nastavimo jačati sustav.
Cilj ne bi trebao biti kopirati jednu državu, nego graditi hrvatski model zdravstvene otpornosti koji odgovara našim potrebama i rizicima.
Kada biste morali izdvojiti tri prioriteta za Hrvatsku, koja bi to bila?
Prvo, otporna zdravstvena infrastruktura. Nove i obnovljene bolnice moramo od početka projektirati za krizne scenarije – od energije i komunikacija do kibernetičke sigurnosti i mogućnosti brzog povećanja kapaciteta.
Drugo, ljudi, podaci i tehnologija moraju postati jedna infrastruktura. To znači ulaganje u zdravstvene djelatnike, interoperabilne podatke, telemedicinu, umjetnu inteligenciju i kibernetičku sigurnost.
I treće, moramo redovito testirati vlastitu spremnost. Ne smijemo čekati sljedeću pandemiju, potres ili veliki kibernetički napad da bismo otkrili gdje su nam slabe točke.
Najspremnija država nije ona u kojoj se kriza neće dogoditi – takva država ne postoji. Najspremnija je ona koja može apsorbirati udar, nastaviti liječiti ljude, prilagoditi se i iz krize izaći spremnija za sljedeću.
Otpornost zdravstvenog sustava zato se ne gradi kada kriza počne. Gradi se danas – kroz ljude, infrastrukturu, tehnologiju, podatke i sposobnost sustava da nastavi liječiti upravo onda kada je društvu najpotrebniji.
SAFE4HEALTH – Health Security, Innovation & Resilience Forum održat će se 1. listopada 2026. od 16:00 do 18:30 sati u Gospodarskom centru Osječko-baranjske županije u Osijeku. Inicijator koncepta je Health Hub, a Forum se organizira u suradnji s Gospodarskim centrom Osječko-baranjske županije.
PRIJAVE NA//
INNOVATION PARTNERS
