Prof. dr. sc. Natalija Dedić Plavetić o genskom profiliranju, molekularnim tumorskim savjetima i 3. liniji liječenja raka dojke
ovodom Special Policy Reporta “Za jednaku dostupnost onkološkoj skrbi” povodom Svjetskog dana borbe protiv raka, razgovarali smo s prof. dr. sc. Natalijom Dedić Plavetić, prim., dr. med., voditeljicom Nacionalnog povjerenstva za liječenje vođeno sveobuhvatnim genskim profiliranjem. Uža je specijalistica internističke onkologije, te v.d. Pročelnica Poliklinike, Klinike za onkologiju KBC Zagreb.
prof. dr. sc. Natalija Dedić Plavetić, prim., dr. med., voditeljica Nacionalnog povjerenstva za liječenje vođeno sveobuhvatnim genskim profiliranjem
Uža specijalistica internističke onkologije, te v.d. Pročelnica Poliklinike, Klinike za onkologiju KBC Zagreb
Iznimna nam je čast intervjuirati Vas kao čelnu osobu Nacionalnog povjerenstva za liječenje vođeno sveobuhvatnim genskim profiliranjem. Možete li nam reći nešto o misiji i viziji ovog Nacionalnog povjerenstva te kako su njegovi ciljevi usklađeni s globalnim trendovima i stručnim smjernicama u onkološkoj skrbi?
Nacionalno povjerenstvo za liječenja vođeno sveobuhvatnim genskim profiliranjem (NP LVSGP) je tijelo imenovano od strane Ministra zdravstva i dio je projekta Personalizirana medicina s ciljem poboljšanja ishoda liječenja onkoloških bolesnika. Temeljem smjernica za testiranje i liječenje vođeno SGP-om bolesnicima se pokušava ponuditi dodatne terapijske opcije prema vrsti genske promjene koja je nađena u genomu njihovih tumorskih stanica. NP LVSGP je tijelo koje analizira slučajeve i daje preporuke o terapijama temeljenima na SGP-u, a predstavlja ekvivalent onoga što u velikim onkološkim ustanovama predstavlja molekularni tumorski savjet, tzv. „molecular tumor board“. Osim kolega specijalista onkologa, NP LVSGP čine i kolege molekularni biolozi, magistra farmacije i osoblje administrativne podrške, a rad u tom Povjerenstvu je mjesto stjecanja novih znanja i iskustava te značajan iskorak u onkološkoj skrbi za onaj najranjiviji dio naših bolesnika, one s metastatskom bolešću čiji život pokušavamo produljiti i učiniti da ga žive u svoj svojoj punini.
Po Vašim saznanjima, koliki je postotak pacijentica koje su uključene u gensko testiranje i savjetovanje npr. kod karcinoma dojke, i gdje smo u usporedbi s drugim državama (osobito onima koje imaju najbolje ishode liječenja, kao i državama u okruženju poput Slovenije)?
U ovo trenutku je taj postotak zanemariv, prije je promil nego postotak. Mi u KBC Zagreb nastojimo bolesnice i zdrave članove obitelji testirati sukladno najboljoj praksi i važećim svjetskim smjernicama. Ograničeni smo brojem dostupnih testiranja mjesečno, prvenstveno zbog nedostatka kadra. Sigurno smo bitno lošiji od zemalja s kojima se volimo uspoređivati. Kolege iz Onkološkog instituta u Ljubljani su nam svojim, sada već višedesetljetnim iskustvom, pomogli u osnivanju tzv. Ordinacije za nasljedne zloćudne bolesti u Poliklinici Klinike za onkologiju KBC Zagreb. Broj i dostupnost testiranja se mora značajno povećati, a svaka bolesnica kod koje je to indicirano, neovisno o mjestu stanovanja, bi trebala imati dostupan proces genetskog savjetovanja. Ono što je prioritet su bolesnice s metastatskom bolešću, kojima je testiranje bitno ne samo za predikciju nastanka novog raka, već i za predikciju odgovora na liječenje tzv. inhibitorima PARP koji se daju nositeljicama mutacije u zametnoj lozi gena BRCA1 i BRCA2.
Kolika je važnost genetskih savjetovališta, kako za pacijente, tako i za članove njihovih obitelji? Možemo li dodatno poraditi na organiziranju takvih savjetovališta u Hrvatskoj i poboljšati zdravstvenu pismenost građana, a posebice populacije koja je povezana s onkološkom bolešću?
Genetska savjetovališta su nešto u čemu kaskamo dvadesetak godina za zapadnim zemljama, a i susjednom Slovenijom. Najuspješnije liječeni rak dojke i jajnika je onaj koji se trebao dogoditi, a nije se dogodio jer smo ga preduhitrili. Genetsko savjetovalište nam omogućava da izdvojimo zdrave pojedince članove obitelji, ali i već oboljele osobe, podvrgnemo ih testiranju te pojačanim nadzorom i primjenom najboljih slikovnih metoda za rano otkrivanje i/ili profilaktičkom kirurgijom maksimalno smanjimo rizik nastanka raka u nositelja mutacija u zametnim genima. Međutim, veliki je nedostatak to što još uvijek nitko u RH ne specijalizira medicinsku genetiku prema novom programu, a mali je broj i užih specijalista medicinske genetike prema starom programu. Prema Nacionalnom strateškom okviru protiv raka do 2030. plan je da savjetovališta rade u svim kliničkim bolničkim centrima u velikim gradovima. Kako su tri godine koje pokriva plan već potrošene, ostaje nam uložiti veliki napor da genetska savjetovališta za nasljedni rak zaista i zažive na pravi način. Najveća prepreka na tom putu je nedostatak educiranog kadra, kako medicinskih genetičara, tako i bioinformatičara, molekularnih biologa i inženjera medicinske biokemije koji čine važnu kariku u procesu testiranja.
Tema Svjetskog dana borbe protiv raka je CLOSE THE CARE GAP. U posljednje vrijeme, kada se govori o dostupnosti liječenju raka dojke, otvara se tema financiranja kasnijih linija terapije (3. linije liječenja) u onkološkoj skrbi, pa tako i kod raka dojke s obzirom na to da i kasnije linije liječenja omogućavaju produljenje preživljenja uz održan kvalitetan život i radnu sposobnost. Kakva su Hrvatska iskustva s 3. linijom liječenja s novim terapijama, koja je Vaša perspektiva u svakodnevnoj skrbi s metastatskim bolesnicama i gdje smo u odnosu na vodeće države EU kada govorimo o 3. liniji liječenja?
Rak dojke je jedno od tumorskih sijela s velikim brojem terapijskih opcija, što prvenstveno ovisi o podtipu raka dojka. Opcija je svakim danom sve više, a problem je činjenica što su u ovom trenutku na listi Posebno skupih lijekova državnog osiguravatelja sve terapijske opcije dostupne u prvoj i drugoj liniji liječenja za metastatsku bolest. Mi koji svakodnevno liječimo oboljele od raka dojke se nađemo pred zidom kad nam bolesnice koje su dobrog općeg stanja progrediraju na drugu liniju liječenja i kada nemamo garancije da ćemo im moći osigurati naredne linije liječenja, iako su iste testirane u kliničkim ispitivanjima i očekuje se određen stupanj učinkovitosti. U HER2 pozitivnom metastatskom raku dojke ima dosta terapijskih opcija, mi pokušavamo bolesnicama osigurati lijekove preko programa milosrdne primjene.
Mi već sada znamo da nam npr. trastuzumab derukstekan neće biti dostupan na PSL listi za 3. i naredne linije liječenja, iako smo upravo u programu milosrdne primjene taj lijek primjenili kod bolesnica prethodno liječenih s nekoliko linija liječenja za metastatsku bolest i uvjerili se u učinkovitost. Smatramo da broj linija liječenja ne bi trebao biti ograničenje za PSL listu već prvenstveno učinkovitost same terapijske opcije. Treću i naredne linije bismo u ovom trenutku mogli primijeniti isključivo na teret limita klinika i bolnica, a što predstavlja veliko financijsko opterećenje, pogotovo za ustanove s manjim proračunom. Naše bolesnice vrlo često same pretražuju Internet, informirane su o mogućnostima i rezultatima novih studija, a nemogućnost da im to osiguramo predstavlja veliki izvor frustracija kako za bolesnice, tako i za sve zdravstvene djelatnike uključene u proces liječenja.
SPECIAL POLICY REPORT “Za jednaku dostupnost onkološkoj skrbi”
