Lideri zdravstva: Dražen Jurković, direktor UPUZ-a: “Kako educirani zdravstveni management usklađuje financijsku održivost i kvalitetnu skrb?”
novom izdanju podcasta “Lideri zdravstva” gostovao je dr. Dražen Jurković, direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) — najveće udruge u zdravstvenom sustavu koja okuplja 164 članice i više od 55.000 zaposlenih!
Kroz bogatu 35-godišnju karijeru u zdravstvu, dr. Jurković prošao je gotovo sve segmente sustava — od liječnika na terenu u ratnom Gospiću, osnivanja Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije, pa sve do pozicije državnog tajnika i vođenja projekta e-Recepta. U izuzetno otvorenome i zanimljivom razgovoru, otkrit će nam:
🔹 Zašto je pokrenuo edukaciju iz menadžmenta u zdravstvu i zašto nam je ona danas potrebnija nego ikad?
🔹 Kako balansirati između financijske održivosti i vrhunske zdravstvene zaštite pacijenata?
🔹 Zašto se zdravstveni sustavi doimaju “sporima” u promjenama, ali i zašto se, po omjeru uloženog i dobivenog, hrvatsko zdravstvo može usporediti s hrvatskom nogometnom reprezentacijom?
O profesionalnom putu i osnivanju programa menadžmenta u zdravstvu
Dr. Jurković, kad pogledate unazad na svoju višedesetljetnu karijeru u zdravstvenom sustavu, kako je tekao taj put i kako ste zapravo došli na ideju o pokretanju edukacijskog programa za menadžment u zdravstvu?
Gledajući unatrag, vrlo je interesantno kako se razvijala moja karijera. Kad sam otišao iz Ministarstva zdravstva s pozicije državnog tajnika, vratio sam se u Gospić. Radio sam svoj posao kao liječnik u Zavodu za javno zdravstvo. S obzirom na to da sam imao dosta veliko iskustvo, s jedne strane bilo mi je možda malo dosadno i imao sam dosta vremena u odnosu na ritam na koji sam do tada navikao. S druge strane, imao sam privilegiju raditi u gotovo svim segmentima zdravstvenog sustava.
Kroz koje ste sve uloge i segmente zdravstva prošli tijekom karijere?
Počeo sam raditi u bolnici kao sekundarac, nakon čega sam prije rata radio u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao liječnik obiteljske medicine. Tako me i rat zatekao. Nakon toga bio sam u Zavodu za javno zdravstvo, pa u Upravnom vijeću Kliničke bolnice Dubrava, pa sam bio predsjednik Upravnog vijeća Županijske bolnice, te predsjednik Upravnog vijeća HZZO-a. Također, zajedno s doktoricom Majom Grbom-Bujević vodio sam i započeo projekt reforme hitne medicine kada smo organizirali i uspostavljali cijeli sustav hitne medicine u Republici Hrvatskoj — od zavoda za hitnu medicinu do specijalizacija za medicinske tehničare i liječnike. Jedino u ljekarnama nikada nisam radio 😊
Što ste uočili kroz sve te raznolike funkcije u sustavu, a da Vas je potaknulo na pokretanje programa menadžmenta?
Gdje god sam bio, na kojoj god poziciji, osjetio sam nedostatak znanja i vještina za taj posao. Morao sam iskustveno stjecati znanja i vještine kako bih vodio ili sudjelovao u vodstvu nekog segmenta zdravstvenog sustava, jer ti elementarna edukacija nigdje ne daje kompetencije za vođenje zdravstvenih ustanova. Otud je, s jedne strane, proizašlo iskustvo. S druge strane, poznavao sam ljude za koje sam smatrao da trebaju prenijeti svoje znanje na druge koji vode ili žele voditi zdravstveni sustav. Taj nedostatak znanja i vještina motivirao me da napravim program menadžmenta u zdravstvu, s čime smo započeli prije dvanaest godina.
Nakon toga došao sam u Udrugu poslodavaca u zdravstvu. Dvomio sam se trebam li napustiti svoj Zavod za javno zdravstvo koji sam utemeljio u Ličko-senjskoj županiji, no na kraju sam se ipak odlučio preći u Udrugu. Poklopilo se da uključimo i ravnatelje u tu edukaciju. Pronašao sam jedno vrlo kvalitetno visoko učilište koje je imalo izvrstan kadar u području ekonomskih i pravnih znanosti — Visoko učilište Effectus. Oni su imali iskustvo iz poslovnog svijeta i to nam je bilo potrebno kako bismo spojili zdravstvo i poslovni svijet.
Kakvi su rezultati te suradnje danas i tko sve pohađa vašu edukaciju?
Ta suradnja traje već 11–12 godina. Imamo bogato iskustvo i preko 300 ljudi iz svih generacija zdravstvenog sustava koji su prošli edukaciju. Prošao je cijeli niz ravnatelja, zamjenika, šefova odjela, liječnika, ekonomista i pravnika. Svaki put ocjenjujemo predavače i prilagođavamo se zahtjevima polaznika, a ocjene su izvanredne. Polaznici nam daju sjajan feedback, jer to su iskusni ljudi koji sudjeluju u vođenju sustava i znaju što im treba. Moja nit vodilja od samog početka bila je da predavač mora imati akademsku razinu, ali i iskustvo vođenja određenog segmenta zdravstvenog sustava. Ako predaješ o bolničkom sustavu, moraš imati iskustvo ravnatelja županijske ili kliničke bolnice. Naša gost-predavač bila je i aktualna ministrica zdravstva, koja je ujedno bila i naš polaznik.
O Pravilniku i specifičnostima upravljanja u zdravstvu
Nedavno je donesen i službeni Pravilnik o edukaciji menadžera u zdravstvu. Kako komentirate njegovo donošenje i jeste li sudjelovali u tom procesu?
Sjajna je stvar što je Pravilnik donesen, no ta se ideja kuhala dugo. Inicijalna ideja proizašla je još za vrijeme bivšeg ministarstva i rada u stručnoj radnoj skupini, gdje sam ideju iznio i tadašnjem ministarstvu. Kroz povjerenstva se radilo na tome nekoliko godina i sada je pravilnik ugledao svjetlo dana. To je dobar početak, a pravilnik se uvijek može nadograđivati. Uputio sam i dopis s prijedlogom poboljšanja, jer smatram da u postojećem pravilniku ima premalo znanja i vještina iz samog specifičnog vođenja zdravstvenog sustava i pojedinih grupacija ustanova. Treba dodati upoznavanje s modelima zdravstvenih sustava, osiguranja i specifičnostima vođenja ustanova. Nije isto voditi kliničku bolnicu, županijsku bolnicu, zavod za javno zdravstvo, dom zdravlja ili zavod za hitnu medicinu. Grupacije zdravstvenih ustanova znatno se razlikuju po prihodovnoj i rashodovnoj strani te po pristupu tržištu.
Često se vodi rasprava u javnosti — treba li zdravstvene ustanove voditi liječnik ili ekonomist? Kakav je Vaš stav o tome?
Često se u javnosti postavlja to pitanje: tko bi trebao voditi zdravstvenu ustanovu — liječnici, ekonomisti ili netko treći? Moj je odgovor da je to potpuno nebitno. Bitno je da osoba ima volju, ambiciju i elementarna znanja te vještine iz ovog područja.
Liječnik poznaje poslovne procese unutar zdravstva, ali mora imati dodatnu edukaciju iz ekonomskih disciplina, javne nabave, poreznog sustava, DTS-a i zakonskog okvira. S druge strane, ekonomist može biti izvanredan direktor tvornice, gdje su parametri uspjeha jednostavni — proizvesti više, bolje i ostvariti profit. U zdravstvu to nije tako. Imate javni financijski okvir, ali morate zadovoljiti zdravstvene potrebe građana te pružiti kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu, bez obzira uklapa li se to u financijski okvir ili ne.
U čemu je zapravo najveći izazov upravljanja zdravstvenim ustanovama u odnosu na klasično poslovanje?
Postavlja se pitanje tko je uspješan ravnatelj — onaj koji posluje pozitivno ili onaj koji ima dobre zdravstvene ishode? Nemate neograničen proračun, pa ste uvijek između te dvije strane. Zato morate znati balansirati i biti dobro educirani.
O Udruzi poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) i tromosti zdravstvenih sustava sustava
Možete li nam predstaviti Udrugu poslodavaca u zdravstvu danas — koliki je njezin obuhvat i uloga u sustavu?
Mi smo najveća udruga u zdravstvenom sustavu sa 164 članice koje okupljaju preko 55.000 zaposlenih. U proteklih pola godine dobili smo 12 novih članica. Angažirali smo se i među dobavljačima te proizvođačima medicinske opreme i lijekova. UPUZ postoji od 1962. godine u različitim oblicima, a u ovom obliku od 1990-ih. Kroz Udrugu je prošao cijeli niz ravnatelja i ministara. UPUZ je na neki način povijest hrvatskog zdravstva.
S obzirom na dolazak novih tehnologija i umjetne inteligencije, kako se Udruga i sami ravnatelji prilagođavaju novim trendovima?
Dolaze nove tehnologije, umjetna inteligencija, informatizacija. Promjene su brze i teško im se prilagoditi, ali naša najveća vrijednost je networking — mreža u kojoj ravnatelji izmjenjuju iskustva i predlažu rješenja. Zajedno sa stručnim službama, mladim ekonomistima, analitičarima i pravnicima sintetiziramo to znanje i uobličavamo prijedloge kako bi sustav bio bolji.
Koliko je teško mijenjati i unaprređivati zdravstveni sustav iznutra?
Iskreno, to je težak posao jer je zdravstveni sustav vrlo inertan. To su milijuni usluga svakog dana i 75.000 zaposlenih. Za napraviti mali pomak potrebna je ogromna energija. Zdravstveni se sustav ne može remodelirati preko noći — to je dug put na kojem morate biti ustrajni, vjerovati u to i kap po kap ugrađivati znanje u sustav. Sve se mora raditi vrlo suptilno, korak po korak.
O osobnom putu, ponosu i postignućima
Što je ključno za uspješno vođenje ljudi u zdravstvenim ustanovama?
U zdravstvenim ustanovama rade visokoobrazovani i kvalificirani ljudi koji promišljaju i imaju svoj know-how. Zato morate imati argumente, osobiti leadership i izgrađen suptilan odnos s ljudima, ali i s javnošću, medijima, pacijentima i administracijom. U sustavu sam gotovo 35 godina i gdje god sam radio, nešto sam naučio. Ipak, i danas imam osjećaj da još puno toga moram učiti i da se svakodnevno susrećem s novim izazovima.
Kad pogledate izvan samih menadžerskih funkcija, na što ste osobno najviše ponosni?
Izvan samog zdravstvenog sustava, izuzetno sam ponosan na to što sam tijekom Domovinskog rata ostao kao liječnik sa svojim sugrađanima u Gospiću. Pukovnik sam Hrvatske vojske i ratni zapovjednik iz Gospića. Drugo, moja obitelj i moje dvije predivne kćeri moj su najveći ponos koji me ispunjava.
A kada govorimo o samom zdravstvenom sustavu, koje biste projekte izdvojili kao Vaše najveće ponose?
Što se tiče projekata u zdravstvenom sustavu, izdvojio bih dva na koja sam iznimno ponosan: Prvo je Osnivanje Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije. Bilo je to doslovno ni iz čega. Bili smo samo kolegica epidemiologinja, čistačica, inženjerka i ja. Tri mjeseca nismo imali ni naknade ni prostorije, a danas je to respektabilna zdravstvena ustanova u Lici. Drugo je Projekt e-Recepta u Ministarstvu zdravstva. Vodio sam projekt uvođenja elektronskog recepta. Bilo je izuzetno teško i naporno, no kad smo završili, bili smo prvi u Europi s elektronskim receptom. Iako je bilo prepreka s raznih strana, danas je to projekt oko kojeg nitko nema nikakvih dubioza i koji se svakodnevno koristi.
O usporedbi hrvatskog zdravstva i sporta
Za kraj, napravili ste jednu vrlo zanimljivu usporedbu između hrvatskog zdravstva i hrvatskog sporta, točnije nogometne reprezentacije. Kakvu paralelu tu vidite?
Dobedavni izbornik Zlatko Dalić i naša nogometna reprezentacija pravi su promotori Hrvatske u svijetu. Nogomet je medij koji mase i svijet prepoznaju. No, kad gledamo uloženo i dobiveno, hrvatska reprezentacija je izuzetno racionalna — za malo uloženog dobivamo jako puno.
Potpuno istu paralelu možemo povući s hrvatskim zdravstvom. Imamo sjajno zdravstvo s obzirom na to da ulažemo gotovo duplo manje od prosjeka Europske unije. Dok EU prema podacima Eurostata ulaže oko 3.500 eura po stanovniku godišnje, Hrvatska ulaže oko 2.000 eura, a naši zdravstveni pokazatelji i indikatori i dalje su izuzetno dobri.
