UPUZ & Health Hub Special Topic – “Opskrba i nestašica lijekova i medicinskih proizvoda – od dugova do dugoročnih rješenja”

S

ustav opskrbe lijekova i medicinskih proizvoda prema bolnicama na proljeće je “napuknuo” kada su zbog nagomilanih dugova od 6,5 milijardi kuna veledrogerije ograničile isporuku lijekova bolnicama i sve to u vrlo osjetljivo vrijeme usred pandemije COVID-19. Bila je to svojevrsna kulminacija problema u zdravstvenom sustavu u vrlo izazovnom periodu, te se nametnulo pitanje jesu li veledrogerije bile dovedene do ruba svog poslovanja kada više nisu mogle kreditirati hrvatski zdravstveni sustav?

O ovom problemu govorilo se na virtualnom forumu pod nazivom “Opskrba i nestašica lijekova i medicinskih proizvoda – od dugova do dugoročnih rješenja” održanom 26. svibnja u organizaciji Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske i u suradnji s think-tank platformom za zdravstvo Health Hub, Hrvatskom gospodarskom komorom, Hrvatskom udrugom poslodavaca u zdravstvu i brojnim drugim sudionicima (Saborski Odbor za zdravstvo, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), Hrvatska ljekarnička komora, Udruga Sve za nju, Udruga Jedra, Koalicija udruga u zdravstvu (KUZ), Inovativna farmaceutska industrija (iF!), Udruženje proizvođača medicinskih proizvoda – CROMED, Hrvatsko farmaceutsko društvo i dr.)

 

 

Kako navodi Nacionalni plan za otpornost i oporavak zdravstva, u razdoblju pandemije, zdravlje građana među ključnim je ciljevima svake države kao javno dobro koje je nužno osigurati kroz dostupan, funkcionalan i učinkovit javnozdravstveni sustav. Suzbijanje širenja novog koronavirusa pokrenulo je lanac zatvaranja država i gospodarstava što je povećalo zdravstvenu sigurnost građana i spriječilo preopterećenost zdravstvenog sustava. No istovremeno su značajno povećana proračunska izdvajanja za zdravstveni sustav za kvalitetnu zdravstvenu skrb te nabavu medicinske opreme, lijekova i cjepiva, što je zahtjevan izazov za javne financije koje imaju smanjene prihode zbog ograničene gospodarske aktivnosti.

 

Sustav zdravstvene zaštite i dalje je izvor rizika za javne financije. I u sljedećem razdoblju Hrvatskoj će se i dalje suočavati sa smanjenjem prihoda i povećanim izdacima za zdravstvo. Unatoč snažnom povećanju prihoda od doprinosa za zdravstveno osiguranje, u sektoru zdravstva i dalje se akumuliraju dospjele nepodmirene obveze. Dospjele nepodmirene obveze uglavnom su nastale u bolnicama, pogotovo onima koje su u vlasništvu županija, a konačni rezultat su poremećaji opskrbe lijekovima i medicinskim proizvodima te nedostatak pravovremene skrbi i potrebitih terapija za pacijente.

 

Funkcionalni zdravstveni sustav predstavlja i glavni preduvjet za uspješan nastavak ostalih gospodarskih aktivnosti, no obzirom na sve veće izdatke u zdravstvu i dodatnu potrošnju, postavlja se pitanje je li ovakav sustav zdravstveni sustav održiv i kakve će posljedice ostaviti na javni dug i plan Hrvatske o uvođenju eura.

 

Ovim Virtual Policy Networking Forumom na temu „Opskrba i nestašica lijekova i medicinskih proizvoda – od dugova do dugoročnog rješenja“, željeli smo na jednom mjestu okupiti sve zainteresirane dionike u konstruktivni dijalog, kako bi se politički prioritizirala potreba održivog zdravstvenog sustava u interesu održive hrvatske ekonomije i pacijenta u središtu skrbi te naglasila vrijednost modernog sustava opskrbe lijekovima i medicinskim proizvodima do krajnjih korisnika.

 

 

Više od 30 stručnjaka i predstavnika najeminentnijih dionika zdravstvenog sustava jednoznačno zauzelo stav da se ovakva kriza u zdravstvu više nikad ne smije ponoviti i da je zdravstveni sustav “zreo” za temeljite promjene.

Predsjednik Udruženja trgovine na veliko farmaceutskim proizvodima i ortopedskim pomagalima pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) Tomislav Kulić uvodno je rekao da je situacija posljednjih 12 mjeseci bila puno teža nego ranijih godina, a da se u strukturi duga dominantno radi o bolničkom dugu koji kontinuirano raste.

– On je u ožujku ove godine dosegao neslavni povijesni rekord. Dugovi bolnica do 2017. godine bili su do 2,2 milijardi kuna i uspijevali su se rješavati jednom godišnje kada bi se sveli na održive okvire. Dugovi bolnica 2018. mjesečno su rasli za 50 milijuna kuna, a u prvom kvartalu ove godine dosegli su 220 milijuna kuna. To je enormno povećanje jer se u nešto manje od četiri godine dug udvostručio. Ali dobro je da postoji svjetlo na kraju tunela – iznio je Tomislav Kulić.

 

No ove godine uz uobičajene probleme s bolnicama, dogodila se i kriza plaćanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) koji je sve do 2019. svoja dugovanja prema ljekarnama
podmirivao u gotovo zakonom propisanim okvirima.

 

– No nakon Covid pandemije, u ožujku dolazi do raspada sustava plaćanja i do eskalacije dugovanja. HZZO je krajem ožujka dosegnuo rokove plaćanja koji su premašivali 160 dana te se akumuliralo dvije milijarde kuna ukupnog duga i 1,3 milijardi dospjelog duga – rekao je Tomislav Kulić.

Dug bolnica prema veledrogerijama na proljeće je dosegao 4,5 milijardi kuna, a dug prema ljekarnama dvije milijarde pa je ukupni dug bolnica i ljekarni dosegao 6,5 milijardi kuna i sustav je jednostavno “puknuo”. Zahvaljujući pregovorima resornih ministarstava, Vlade i veledrogerija, dogovorene su financijske injekcije i plan rješavanja problema, a iz Vlade su se obvezali da će rokove plaćanja bolnica prema veledrogerijama svesti na 180 dana, a ljekarni na 120 dana. Umirili su se odnosi, no Tomislav Kulić istaknuo je i da je spomenutih 180 dana i dalje tri puta više od zakonskog okvira, no da “treba biti fer i reći da je to puno bolje od onog što su imali ranije” te je iznio umjereni optimizam da će se svi dogovori ispuniti.

 

 

Zamjenica ravnatelja HZZO-a dr. Veronika Laušin objasnila je da su dugovi HZZO-a nastali jer su se smanjili prihodi zavoda uslijed smanjenje gospodarske aktivnosti pa i smanjenih doprinosa za zdravstvo zdravstvu.

– Lani smo se morali zadužiti pri Ministarstvu financija, doduše beskamatno, ali je došlo do poteškoća u plaćanja naših obveza koje niti država, ni resorna ministarstva, ni Vlada, kao niti HZZO nisu doveli u pitanje izvršenje plaćanja za lijekove – rekla je dr. Laušin.

Prihodi su se smanjili i zbog manjeg broja participacija, ali i manjih prihoda od inozemnih osiguranika jer je turistička sezona lani bila lošija nego prijašnje.

– Bila su to teška četiri mjeseca od ožujka do lipnja prošle godine i tijekom ljeta stanje se nešto popravilo. Jesenski val pandemije napravio je svoje te je i tu bilo zastoja. No problemi su participirani te se uključila najviša razina države da se oni otklone. Najgore incidentno stanje je kad se dovodi u pitanje opskrba bolnica, a to znači dostupnost pravovremene zdravstvene zaštite, onda se cijeli sustav dovodi u pitanje što ne smijemo nikako dozvoliti – rekla je dr. Laušin.

 

Bolnički limiti nedostatni

Kako je nastao toliki dug bolnica prema veledrogerijama, pokušali su objasniti čelnici zdravstvenih ustanova, koji su se složili da postojeći financijski limiti jednostavno nisu dovoljni za rad, da se u njihovim institucijama oni uglavnom troše na plaće zaposlenika. Unatoč manjem broju pacijenata u sustavu u vrijeme pandemije, došlo je do ekspanzije troškova vezanih uz za zaštitnu zaposlenika od zaraze korona virusom, kao i do ekspanzije troškova za liječenje Covid-a.

 

Tako je ravnateljica Opće bolnice Pula doc. dr. sc. Irena Hrstić iznijela kako je njihovo poslovanje do sredine prošle godine bilo relativno stabilno, da su se mogle osigurati financije za plaće radnika i da su se djelomično pokrivale narudžbe prema veledrogerijama, i to ne samo za lijekove, nego i potrošni medicinski materijal.

– Pored Covid-19, u prošloj godini imali smo i redovno poslovanje, a financijsku stabilnost poremetili su nam i rast rashoda za prekovremene sate. Tome treba pridodati i povećanje plaća, koje se dogodilo u godini prije u cijelome zdravstvu, pa tako i nama. Sredinom godine osjetili smo da nam limit nije dostatan za plaće i to se pogoršavala do rujna, kada je naš limit bio 105 posto samo za plaće u odnosu na limit koji smo imali zadan od HZZO-a. Najesen smo prestali plaćati veledrogerije jer smo sva sredstva koja smo dobivali davali za plaće. I zato je dug narastao te smo došli do toga da smo financijski bili potpuno nestabilni. Stanje se popravilo nakon financijske injekcije. No ulazimo u rizik i moramo mijenjati bazično poslovanje i prema bolnicama, ne samo ljekarnama – rekla je doc. dr. Irena Hrstić.

U razgovoru je rekla i to kako će svaki ravnatelj bolnice potvrditi da bolnički financijski limiti nisu dovoljni te da bi bolnice trebale dobivati novac po izvršenju posla, a ne da su financijski limiti fiksni.

 

 

Ravnateljica Doma zdravlja Centar u Zagrebu dr. Antonija Balenović istaknula je kako je u pandemiji najveći problem bila nabavka zaštitne opreme, a ne toliko nabavka lijekova.

– Domovi zdravlja i primarna zdravstvena zaštita vrata su sustava i to nisu samo ambulante obiteljske medicine, tu su i pedijatrija te ginekologija. Ne možete trudnicu ili dječje bolesti odgoditi dok prođe COVID, ali događalo se da su se pacijenti s kroničnim bolestima, koje su se trebale redovno kontrolirati, odgađali i povratni ćemo udar toga vjerojatno vidjeti narednih godina – rekla je dr. Antonija Balenović istaknuvši da financijskih problema imaju i domovi zdravlja.

 

Njihov porast troškova bio je vezan uz potrošni materijal i zaštitnu opremu, no i zbog povišica zaposlenika.

 

–  Zadnjih godina ekspanzija tog troška bila je tolika da smo u našem domu zdravlja bili sretni da 75 posto troškova ide na plaće, a s ostalim smo mogli financirati obnovu ili rekonstrukciju. Ove je godine taj trošak plaća došao do 98 posto. U posljednje dvije godine za čak 20 posto porastao je udio plaća u našim troškovima – rekla je dr. Antonija Balenović.

 

 

Ravnatelj Kliničke bolnice “Sveti Duh”  i predstavnik Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ), prim. dr. med. Mladen Bušić, ukazao je da je dio problema i položaj menadžera u zdravstvenom sustavu, koji imaju samo ograničenu mogućnost samostalnog djelovanja te ne zapravo mogu povlačiti velike strukturne poteze.

Za naš sustav ugovaranja zdravstvene zaštite rekao je da je monopartitni te se ispred UPUZ-a založio za uvođenje tripartitnog sustava po uzoru na Njemačku i Sloveniju, koja ga je usvojila i lani završila s 40 milijuna eura u “plusu”.

– Tripartitni sustav znači da cijene ugovora HZZO s partnerom u Udruzi poslodavca u zdravstvu Hrvatske. Za one cijene, koje se ne mogu dogovoriti, moderator bi bilo ministarstvo zdravstva – pojasnio je prim. dr. Bušić.

Govoreći o proljetnoj krizi u isporuci lijekova, rekao je da je i tada naglašavao da Hrvatska ima odličan zdravstveni sustav te su svi u vrijeme, kada je pandemija bila na vrhuncu, dizali u nebesa naš sustav i govorili kako smo presretni kakav zdravstveni sustav imamo u odnosu na prekomorske i zemlje trećeg svijeta.

– No u odličnom zdravstvenom sustavu imamo velike probleme i za njih postoje rješenja koja je ponudila Hrvatska udruga poslodavaca u zdravstvu. Kada smo dr. Dražen Jurković, direktor UPUZ-a, i ja saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu skrb na pet stranica prezentirali 27 mjera i reformi koje je potrebno provesti, izazvali smo zdravstveni tsunami. Radi se o 27 velikih strukturnih poteza, od brzih do dugoročnih, i u svojoj prezentaciji nismo naišli ni na jedan glas koji bi se protivio tim reformama – rekao je prim. dr. Bušić. Dodao je i to da je “ljepota priče” u predloženim mjerama to što one ne uključuju povećanje izdataka za porezne obveznike.

                – Ali uključuju puno veću odgovornost svih dionika sustava. Na primjer, imamo hitni prijem pacijenata, koji ne postoji nigdje u EU. Analizirali smo rad Hitne službe u KB “Sveti Duh” na 26.000 pacijenata. Trećina pacijenata zaista je trebala hitni prijem, trećina je možda trebala uslugu liječnika primarne zdravstvene zaštite, a treća skupina pacijenata nije imala veze ni s čim. To je enormni sustav u zdravstvenom sustavu koji se zlorabi na mnogim razinama – rekao je prim. dr. Bušić.

Govorio je i policama dopunskog osiguranja koje pokrivaju 20 posto cijene zdravstvene usluge, a ako netko nema dopunsko osiguranje, pacijent plaća troškove samo do 2000 kuna.

– Za troškove  od 20.000 – 30.000 kuna, ali i za troškove od pola milijuna ili milijun kuna, a ima i toga, vi plaćate i dalje samo 2000 kuna. Time se daje za pravo onima, koji kažu “zašto bih plaćao dopunsko zdravstveno osiguranje kad zdravstvenu uslugu manje-više ne trebam, a ako ću koristiti uslugu od milijun kuna, platit ću samo 2000 kuna”. Mislim da sustav treba delimitirati u potpunosti, a ako politika misli da limit ipak treba postojati, onda on treba biti višestruko veći, nego je sada. Time bi se baza onih koji ugovaraju dopunsko osiguranje znatno povećala, a onda i prihodi zdravstvenih usluga – iznio je mišljenje prim. dr. Bušić.

Podcrtao je da treba promišljati i na odgovornosti pacijenata koji rade trošak zdravstvenom sustavu zbog nezdravih životnih navika kojih se ne žele odreći unatoč liječničkim savjetima, a koji imaju utjecaja na ishode liječenja.

 

 

“Veledrogerije sufinanciraju zdravstvo s 5 milijardi kuna”

Iako se u razgovoru čulo da je od 6,5 milijardi kuna duga bolnica prema veledrogerijama, dospjeli dug zapravo 5 milijardi, Kulić je podcrtao da je stvarni dug zdravstva i veći od 10 milijardi kuna što je dovelo veledrogerije do nelikvidnosti, a da su veledrogerije godinama zapravo snosile trošak financiranja zdravstvo.

– Veledrogerije snose trošak financiranja jer razliku između dana, kad moramo platiti naše dobavljače, i dana, kad naplatimo potraživanja od bolnica (a ta razlika je vrlo često iznad godine dana, lani je čak dosegla i više od dvije godine), pokrivamo tako da se zadužujemo kod komercijalnih banaka. Prošlog studenog više se nismo mogli zaduživati kod komercijalnih banaka jer smo prošli sve limite i kod banaka i kod dobavljača. Veledrogerije dugi niz godina snose teret financiranja hrvatskog zdravstva. Ali treba biti fer i reći da nisu samo veledrogerije koje ga snose, nego i dio dobavljača lijekova usklađuje svoje dane plaćanja u Hrvatskoj i tako suportiraju teret zdravstva. Radi se o tome da veledrogerije s dobavljačima lijekova snose teret beskamatnog financiranja od oko pet milijardi kuna – istaknuo je Tomislav Kulić.

Dodao je i činjenicu da ovakvi rokovi plaćanja u zdravstvu kakvi su u Hrvatskoj ne postoje nigdje u Europi.
– Mi smo malo tržište, dosta smo zahtjevni i izazovni farmaceutskoj industriji po pitanju formiranja cijene lijekova, a kada imamo i probleme u naplati svojih usluga i proizvoda, bojim se da bi dio farmaceutske industrije u budućnosti mogao preispitati svoje direktno poslovanje u Hrvatskoj – upozorio je.

Raspravljajući o tome koliki je stvarni dug, prim. dr. Bušić je rekao da je on na vrhuncu krize bio i veći od 11 milijardi kuna.

Ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb (Klaićeva) dr. Goran Roić rekao je da danas nema niti jednog sugovornika koji bi rekao da zdravstvo nije “prezrelo” za reformu.

– Nije dobro govoriti samo o novcima te se slažem da oni nisu dobro raspoređeni i da bi se mogli puno bolje iskoristiti. Doslovno sve sredine u svijetu, pa i jako bogate, bore se s nedostatkom financija koje su uvijek problem u zdravstvu. Nije rješenje da dobiti 30 ili 50 milijardi kuna pa da se opet nakon nekom vremena nađemo u problemu. Zdravstvena tehnologija i farmaceutska industrija, kao i razvoj zdravstva brzi su i dinamični te je to teško pratiti i u najbogatijim zajednicama. Moramo napraviti i unutarnje reforme, ne kozmetičke izmjene, nego strukturne reforme. Nema sreće u tome da privremeno ugasite požar ako sustav ne uredite da je on dugoročno financijski održiv – rekao je dr. Roić.

 

Nastavio je da je jako teško raditi uz obavijest da će veledrogerije obustaviti opskrbu lijekova, znajući da bolnica ima lijekova za deset ili 14 dana, naročito kad su pacijenti djeca, neka k tome i onkološki bolesnici. Nije problem u menadžerima bolnica

– Bio bi najmanji problem reći da je nas 59 ravnatelja bolničkih ustanova nesposobno, da ne znamo raditi posao i da su zato nastali dugovi. Smijenite nas i stavite nekog drugoga. Mi moramo reformirati sustav financijskog poslovanja tako da on bude održiv i realan – rekao je dr. Roić.

 

 

U pandemiji 111.000 manje medicinskih zahvata

               
Broj pacijenata u zdravstvu zbog pandemije se smanjio, no dugovi su svejedno rasli.
Dr. Damir Detić, predsjednik Udruge medicinskih proizvoda CroMed, izrekao je posebnu zabrinutost prošlogodišnjeg pada broja kirurškog liječenja kolorektalnog karcinoma od 19 posto u odnosu na 2019. godinu, dok je kirurško liječenje karcinoma pluća bronha pao za 26 posto.

– Ovaj drugi podatak posebno brine zato što je u tijeku projekt ranog otkrivanja raka pluća, koji je puno podesniji za napredno kirurško liječenje uz minimalno inverzivne metode, a to pridonosi boljim kliničkim ishodima.

Na pitanje, odnose li se dugovi samo na lijekove s obzirom na to da je u bolnicama bilo znatno manje pacijenata, Diana Percač, predsjednica HUP-ove Koordinacije veledrogerija podsjetila je da je paralelno bila velika potražnja za zaštitnom opremom, naročito za maskama koje su se u jednom trenutku jako teško dobavljale kao i dezinficijensi.

– U početku su nedostajali dezinficijensi zbog enormne potražnje, a cijeli sustav distribucije je stao zbog zatvaranja svih granica. No lijekovi su uz hranu dobili prioritetni status pa je vrlo brzo uspostavljena normalna dostava lijekova i medicinskih proizvoda. Uz sve to, porastao je broj testova za testiranje COVID pacijenata, a kako je rastao njihov broj, porasla je i potrošnja lijekova za liječenja COVID pacijenata i potrošnja kisika. Istina, u pandemiji je bilo 111.000 manje pojedinih zahvata u odnosu na 2019., ali je intenzivno rastao broj COVID pacijenata, koji su tražili intenzivnu skrb – rekla je Percač.

 

 

 

Dio rješenja i u racionalizaciji potrošnje lijekova?

Više sugovornika istaknulo je kako bi dio rješenja velikih dugova mogli biti generički i bioslični lijekovi koji su jeftiniji od originalnih lijekova, a za to se založio i mag. Jerko Jakšić, predsjednik HUP-ove udruge proizvođača lijekova i predsjednik uprave PharmaS-a koji je pojasnio kako su se proizvođači snašli u pandemiji.

– S pandemijom su se brojne zemlje suočavale s velikom nestašicom lijekova. Mi smo imali sjajan sustav i svi su lijekovi bili dostupni te je farmaceutska industrija odradila poprilično veliki utjecaj da bismo imali kontinuiranu opskrbu. „Dizali“ smo sigurnosne zalihe, naši pogoni radili su cijelo vrijeme, niti jedan dan nisu bili isključeni, ponekad su radili i u četiri smjene kako bi osigurali sigurnosne zalihe pogotovo za dostupnost esencijalnih lijekova. Danas 60 posto pacijenata uzima naše lijekove, a postojao je ogroman pritisak na likvidnost jer nitko nije znao koliko će ovo trajati – rekao je Jakšić.

Apostrofirao je da su generički i bioslični lijekovi dio rješenja jer osiguravaju racionalni pristup zdravstvu, a pritom su kvalitetna opcija za pacijente.

 

Izvršni direktor Inovativne farmaceutska inicijative (iF!) Sani Pogorilić osvrnuo se na kolosalnu misiju inovativne farmaceutske industrije da se proizvede cjepivo protiv COVID-19 i da se ono osigura za primjenu u količinama dostatno za čitav svijet rekavši da je to “bio neviđen slučaj u povijesti”.

– Ako se sjetimo veljače prošle godine, kada je otkrivena struktura COVID-19,  započela su klinička ispitivanja cjepiva uz procjenu da će u idealnom scenariju isporuka krenuti u kolovozu 2021. godine. No radom na svim platformama uspjeli smo osigurati da je do danas proizvedemo 2,2 milijardi cjepiva do lipnja 2021. Oko 11 milijardi cjepiva očekuje se do kraja godine i očekuje se da će to biti dovoljno da procijepimo odraslo stanovništvo svijeta. Proizvodnja cjepiva je biotehnološki proces, predstavlja vrh znanosti i tehnologije – rekao je Pogorilić, istaknuvši da u Hrvatskoj nismo imali problema s dostupnošću važnih inovativnih lijekova.

 

 

Predsjednik HUP-ove Udruge ljekarnika i ravnatelj ljekarničke zdravstvene ustanove Mandis Pharm, mag. pharm. Ante Mandić, potvrdio je da su i ljekarne u prvom kvartalu ove godine imale velik problem oko plaćanja jer se iznos duga u pandemiji udvostručio.

– HZZO je bio dužan ljekarnama, a ljekarne veledrogerijama. U situaciji kad nismo bili sigurni da je sve pod kontrolom, bili smo prilično zabrinuti. Ali kvalitetni dogovori su, vjerujem, napravljeni i mislim da će se toga svi pridržavati i što se tiče likvidnosti da možemo očekivati normalniju situaciju – rekao je mag. Mandić.

Pojedine izjave koje su se mogle čuti da ljekarne i veledrogerije “imaju novca” i da mogu podnijeti pritisak, ocijenio je kao “liniju manjeg otpora”.

– Hrvatska je već duže vrijeme ozbiljna i uređena zemlja i tu moramo inzistirati na odgovornosti svakoga u obavljanju njegova posla – rekao je Mandić i istaknuo da ljekarnici imaju najmanju naknadu za izdani recept u Europi.

 

Marijan Coner iz Udruge ljekarnika HUP-a pojasnio je financijsku pozadinu rada ljekarni.
– Mi smo bili prva privatna ljekarna koja je počela raditi u siječnju 1991. Kada je uvedena ljekarnička usluga koja je od samog početka bila poprilično nedostatna, negodovali smo no uvjeravali su nas da je to kratkog vijeka i prijelazno razdoblje koje će se mijenjati. Danas ljekarnička usluga iznosi 7,07 kuna po izdanom receptu i pokriva svega 25 posto ukupnih troškova poslovanja što je nedostatno ako znamo da promet s HZZO-om čini od 50 do 70 posto ukupnog prometa ljekarni. Tada je to veliki problem kad se dogodi nelikvidnost za ustanovu koja treba imati neometanu dostupnost lijekovima pacijentima u zajednici.

Nekakvih rezervi osim, dodatnog zaduživanja, i nemamo – rekao je Coner. Dodao je i to da je HZZO ljekarnama “prebacio” i pacijente koji koriste terapije izuzetno skupih lijekova koje su ranije dobivali u bolnicama te i za tu uslugu dobivaju spomenuti malo više od sedam kuna.

–  Unatoč svim tim problemima i malim plaćama i malom vrednovanju našeg rada, naši pacijenti imaju i uvijek će imati i u normalno vrijeme i u pandemiji osiguran svoj lijek – rekao je Marijan Coner.

 

I plaće su na 160 dana plaćanja

Ravnatelj ljekarni Petek, Dario Petek, podsjetio je da ljekarne dvije trećine prihoda ovisno o poslovanju s HZZO-om.

– Ako HZZO plaća lijekove na 160 dana, onda je i naša osnovna plaća na 160 dana. Kada je dvije trećine prihoda ovisno o lijekovima na recept i medicinskim pomagalima te kada je distribucija toga ugrožena, tada je kompletno poslovanje ljekarne ugroženo – rekao je Petek pojašnjavajući da kada bolnice ne plaćaju veledrogerijama, a HZZO ne plaća ljekarnama, tada veledrogerije nemaju za platiti proizvođača. Onda lijekova nema ni u bolnicama ni u ljekarnama.

– Da se nije postigao dogovor između Vlade, HZZO-a i veledrogerija, prije ili kasnije hrvatski bi pacijenti ostali bez lijekova – upozorio je Petek.

 

 

“Preprodaja” dugova veledrogerija

Na pitanje koliko su ljekarne “podmetnule leđa” da se osigura neometana opskrba lijekova u doba Covid-a, Diana Percač rekla je da je u tome njihov napor bio golem. Za situaciju u kojoj su dugovi mjesečno rasli i po 300 milijuna kuna mjesečno, rekla je da je bila neizdrživa.

–  Kao što je u bolnicama sve određeno, tako je i veledrogerijama sve određeno, pa je i naša marža određena zakonom, kao i veleprodajne cijene. Također su i obaveze prema državi određene zakonom, mi imamo i obaveze prema bankama, kao i prema dobavljačima. I što onda radite? Prolongirate rokove plaćanja tamo gdje je moguće. Samo zahvaljujući razumijevanju pojedinih dobavljača nekako smo preživljavali uz povremene uplate, ali u ožujku je zaista sustav došao do neizdrživih granica i mi to više nismo mogli. Dosegli smo kreditne limite kod banaka, a samo HUP koordinacija veledrogerija bila je oko milijardu kuna zadužena kod kreditnih institucija koje određuju naše kreditne mogućnosti temeljem  poslovnih rezultata. Također, osiguravajuća društva dobavljačima određuju naše kreditne limite pa da su neki dobavljači  i htjeli izaći u susret i pustiti nam robu, doveli su se u rizik jer taj dug nije bio osiguran – pojasnila je Percač.

Dodala je i to da su pojedini dobavljači njihova potraživanja prodali bankarskim institucijama s kojima nisu imali čak nikakav kontakt.

 

– Nažalost, to je rezultiralo blokadom isporuke dobavljača prema veledrogerijama pa su one ostale bez proizvoda i nastojale su to nekako raspoređivati sukladno priljevima. Ali ovakva situacija zaista je morala puknuti u jednom trenutku. Žao mi je što je pukla u trenutku kad je pandemija bila na vrhuncu. Mi smo zaista, i kao HGK i kao HUP, pokušali to prevenirati. Nadamo se da se takva situacija neće više nikad neće ponoviti – rekla je mag. Percač.

 

Dodala je da se pokazalo da je granica njihove izdržljivosti dug od 6,5 milijardi kuna i da tu granicu više ne bi smjeli prijeći. Dodala je i to da su veledrogerije u prošlosti uvijek pokazale da su društveno odgovorne, pa su u svakoj nevolji davale lijekove i medicinske proizvode.

– Bilo da je to eksplozija u vojarni, poplava ili potres. Veledrogerije su samoinicijativno donirale i dostavljale pomoć i prije nego je sustav Civilne zaštite bio uspostavljen. Spremni smo na dijalog, činit ćemo sve da bismo osigurali dostupnost lijekova, ali zaista je vrijeme da pronađemo koliko toliko dožive financijski sustav – apostrofirala je Diana Percač.

 

 

Zdravstveni sustav suočit će se s velikim priljevom pacijenata nakon pandemije

 

Mag. pharm. Jerko Jakšić rekao je da se sada možda ugasio požar, ali da treba imati na umu da je u vrijeme pandemije bio veliki broj nedijagnosticiranih pacijenta te da se može očekivati veliki priljev pacijenata i to kompliciranijih slučajeva.

– Pravo je vrijeme da se dobro poslože pravila igre. Lijekovi čine oko 15 posto ukupnog budžeta za zdravstvo. Generički proizvođači imaju manje od 30 posto udjela u potrošnji lijekova, uz ukupni trošak generičkih lijekova oko četiri posto, a istovremeno pokrivaju oko 60 posto svih pacijenata. Reforme su se u proteklih 10 godina uglavnom referirale na udio generičkih lijekova. Mi smo došli do apsurda gdje su cijene nekih mjesečnih terapija pale na ispod pet kuna, za koliko se danas u Hrvatskoj liječiti vrlo ozbiljna hipertenzija, Lijekovi su najuređeniji sustav u zdravstvu. Generički i bioslični lijekovi su dio rješenja, ne problema – rekao je mag. Jakšić.

Na pitanje, može li se nakon proljetne krize u isporuci lijekova jamčiti da se ona više ne ponovi, članica Uprave Sandroza Hrvatska i udruge proizvođača lijekova pri HUP-u dr. sc. Ana Gongola rekla je kako je pandemija pokazala da više nitko ništa ne može garantirati.

– Ali svi se možemo jako potruditi – izjavila je i osvrnula se na podatak da se hipertenzija danas može kvalitetno liječiti i za manje od pet kuna mjesečno dodavši i to da je hipertenzija jedan od glavnih prediktora kardiovaskularnih bolesti od kojih svake godine umre 20.000 ljudi u Hrvatskoj te su i dalje ubojice broj jedan.

– Generička industrija je idealni partner za zdravstveni sustav, ne samo za spomenutih pet kuna (za liječenje hipertenzije op.a), nego i za druge terapije. Ljekarnici i liječnici su ključni partneri, a mi ćemo ih podržati u edukaciji bolesnika – rekla je Gongola. Spomenula je i važnost pravovremenog postavljanja dijagnoze pacijentu kao i izdavanje terapije.

– I ako se svi mi – i industrija i udruga pacijenata te liječnici i ljekarnici, potrudimo da pacijenta educiramo, onda je on susretljiv, želi se potruditi, on vidi perspektivu – rekla je Gongola.

Govoreći o krizi u isporuci lijekova, Ana Gongola istaknula je da su njome bili pogođeni svi, od ljekarnika, veledrogerija, proizvođača do bolnica.

– Naš habitus kao generičke industrije je biti partner, prijatelj zdravstvenog sustava. Ako pričamo o terapiji od pet, šest ili deset kuna i o industriji generičkih lijekova, onda je u našoj srži da budemo dostupni i da širimo terapijske mogućnosti. Tu možemo više, trudimo se da nas iskoristite više! To možemo ubrzavanjem dolaska generičkih lijekova na listu lijekova, ubrzanjem penetracije generičkih molekula u bolnički sustav. Zašto bismo plaćali nešto 30, 40 ili 50 posto više ako postoji generička jednako kvalitetna alternativa u isto vrijeme, za onkološke bolesnike, multiplu sklerozu i teža oboljenja – ovakvi su lijekovi zaista idealan odgovor. Ponavljam: ‘Iskoristite nas više, tu smo!’ – rekla je.

 

 

Moguće uštede od 800 milijuna kuna godišnje

Ivana Stojčević iz HUP-ove Udruge proizvođača lijekova i direktorica Zentiva-e rekla je kako su dosadašnje inicijative u postizanju održivog zdravstvenog sustava bile uglavnom usmjerene na cijene lijekova te da su cijene biosličnih i generičkih lijekova već prošle reformu, nazivajući taj dio sustava „zdravim”.

– Naša je procjena da smo u protekle dvije godine doprinijeli uštedi od 100 milijuna kuna na godišnjoj razini. S druge strane, generički i bioslični lijekovi čine svega četiri posto zdravstvenog budžeta i ako ćemo djelovati na rashodovnu stranu, treba pogledati ostalih 96 posto i tu pronaći uštede. Mi smo vidjeli da se unutar postojećeg zakonskog okvira može pronaći prostor za unaprjeđenje postojećih praksi i definirali smo četiri mehanizma, koji bi mogli donijeti i više od 800 milijuna kuna ušteda – rekla je Ivana Stojčević.

 

1) Prvo, založila se za dosljedno provođenje postojeće regulative te pravilnu primjenu farmakoekonomike, naročito kod uvođenja skupih terapija.

– Primijetili smo da se ponekad pacijente prebacuje na skuplje terapijske opcije bez nekog benefita za pacijente – rekla je Ivana Stojčević.

 

2) Založila se i za jednostavniju i bržu proceduru uvođenja generičkih i biosličnih lijekova na listu lijekova i to tako da se ne uključuje Povjerenstvo za lijekove.

– Time bi ti lijekovi bili brže dostupni na tržištu i naravno da bi potencijal za uštedu bio veći –  rekla je Ivana Stojčević.

 

3)  Paralelno, smatra da je potrebna i brža primjera tih lijekova u bolnicama istaknuvši primjer analize sedam molekula (koje će u sljedećih godinu dana biti dostupne) i potencijal ušteda od 111 milijuna kuna.
– Odgodom njihove primjene svaki bi se mjesec nepotrebno generirao trošak od 9 milijuna kuna – rekla je.

 

4) Kao četvrti prijedlog istaknula je da se poveća dostupnost biosličnih lijekova već u prvoj godini njihove dostupnosti općenito.

 

 

 

– Samo prošle godine su bioslični lijekovi doprinijeli uštedi od gotovo 200 milijuna kuna i to bi bilo i više da imaju veći udio u pojedinim terapijskim skupinama. Apeliramo na regulatore, osiguravatelje, bolnička povjerenstva, uprave bolnice i stručna društva da doprinose aktivnoj promociji i primjeni biosličnih lijekova – rekla je Stojčević.

Primijetila je i to da se bioslični lijekovi koriste kao pregovarački alat za postizanje boljih uvjeta s izvornim lijekom.

– Nemamo ništa protiv pregovaranja, ali želimo da ne budemo samo pregovarački alat, nego da se naši lijekovi uistinu koriste jer oni predstavljaju dobrodošlu konkurenciju, potiču tržišno nadmetanje, omogućuju liječenje većeg broja pacijenta kompleksnim vrlo sofisticiranim lijekovima, a uz niže troškove liječenja – rekla je Stojčević.

 

 

Predsjednik Hrvatskog farmaceutskog društva Darko Takač rekao je da problemi već 30 godina guše zdravstvo, a da kronična nelikvidnost poprima ozbiljne razmjere.

 

– Reforma je nužna kao i zaokret svih politika u zdravstvu. U zadnjih 30 godina napravili smo puno grešaka i stanje traži ozbiljnu promjenu. To možemo postići jedino ukoliko svi zajedno krenemo s određenim mjerama – rekao je Takač zalažući se za dugoročnu i dosljednu politiku lijekova kroz Nacionalnu politiku lijekova, založivši se i za pozitivno korištenje generičkih i biosličnih lijekova da bi se bolje upravljalo troškovima.

– Meni je osobno bitno kvalitetnija politika lista lijekova jer vidimo da puno puta dio revizija listi ide na način koji ne uvažava određene ekonomske i farmakoekonomske kriterije – rekao je dr. Takač. Ukazao je i na problem polifarmacije (istovremeno korištenje više lijekova op.a.) koja se ne treba zanemariti, jer nitko ne prati određene štetne efekte polifarmacije.

 

 

 

Je li pacijent zaista u središtu zdravstvenog sustava?

Predsjednica Udruge žena oboljelih od raka ‘Sve za nju’ Ljiljana Vukota rekla je kako je zaista brine informacija da je u pandemiji 30 posto manje dijagnosticiranih onkoloških pacijenata te se osvrnula na to kako su se pacijenti osjećali u pandemijskog godini, te jesu li oni zaista u središtu sustava, kako bi trebali biti.
– Kad se radi o problemima, „prepucavaju“ se svi preko pacijenata, a u tom prepucavanju neki od nas „i poginu“. Svi se kunu da je pacijent u središtu i s pozicije medicinske administracije, sve se radi za i oko pacijenata. Znam koliko se svi trude da se pacijenti stave u središte, ali dok govorimo o tome je li pacijent u središtu sustava, zapravo se pacijenta ne percipira kao aktivnog subjekta. Udruge pacijenata vrlo brzo će se složiti da je to pitanje i komunikacije, partnerstva, pitanje uključenosti u liječenje i povjerenje u zdravstveni sustav, suradljivosti s liječnicima i ljekarnicima te naravno odgovornosti pacijenata. Ako sam suradljiva, onda ću valjda slušati savjete i bit ću suradljiva – rekla je Ljiljana Vukota.

O tome koliko je zdravstveni sustav bio dostupan pacijentu mag. Sandra Karabatić, predsjednica udruge Jedra i glavna sestra Zavoda za tumore pluća i sredoprsja pri Klinici za plućne bolesti Jordanovac, rekla je da pacijenti oboljeli od karcinoma pluća koji su bili u procesu liječenja nisu imali problema kad je nastupila kriza vezana uz COVID jer se sustav brzo organizirao i prilagodio njima.

– Problem je bio kod novootkrivenih pacijenta, pogotovo u prvom valu kad nismo znali kako će ta pandemija izgledati. Oni se zaista nisu imali kome javljati, nisu imali potpuno dostupnu primarnu zdravstvenu zaštitu, koja je pokretač i koja usmjerava pacijenta prema drugim specijalističkim organizacijama. Pandemija nas je možda podsjetila da je to bio problem i prije pandemije – rekla je Sandra Karabatić.

Govoreći o temi je li pacijent zaista u središtu sustava, predsjednica Hrvatske ljekarničke komore, mag. pharm. Ana Soldo je iznijela mišljenje da joj se čini da je sustav jako slab da bi pokazao jasnu viziju kojom bi se trebali priklonili i stavili pacijenta u središte sustava.

– Osobno jako volim britanski zdravstveni sustav, koji je jako strog i organiziran te ima jasno  podijeljene uloge i iako je svima zahtjevno, svi su zadovoljni te bi tim smjerom trebali krenuti. Iako na papiru imamo dobro organizirane politike gotovo svih segmenta, stvarnost je bitno drugačija. Svima je teško i zahtjevno, a tijekom COVID-a je to postalo još intenzivnije te su svi radili puno više, pronalazili rješenja, ali je nedostajalo kontrole, odnosno usmjeravanja „s vrha“. Da smo to imali, mislim da bismo lakše podnijeli priču – rekla je Ana Soldo.

Iznijela je kako su se ljekarnici snašli u pandemiji rekavši kako su organizirali rad kojim bi spriječili proboj virusa u ljekarne i, prema njenim saznanjima, samo je nekoliko ljekarni na dan ili dva bilo zatvoreno te nije bilo gotovo niti jednog pacijenta koji nije dobio ono što je trebao. Hrvatska se vrlo brzo snašla i stvorila procedure za ulazak lijekova u Hrvatsku.

– Iako smo mala zemlja i tržišno nezanimljiva mislim da smo imali možda najmanje problema nego neke velike i bogate zemlje kao što su Francuska i Njemačka. Također smo htjeli da pacijent dobije svu svoju terapiju prvim ulaskom u ljekarnu i iskomunicirali smo s HZZO-om da pacijentima možemo izdavati terapiju na način da se ljudi ne izlažu i ne dolaze o kontakt s potencijalno bolesnim ljudima – rekla je Ana Soldo.

 

 

 

Volonteri donosili terapije ljudima u domove

Ljekarnici su pokrenuli i projekt ‘Pozovi za zdravlje’ u kojem je 200-tinjak volontera izdavalo lijekove i medicinske proizvode oboljelima od kroničnih bolesti u izolaciji/samoizolaciji  i teško pokretnim osobama“. Projektom se željelo osigurati kontinuitet opskrbe lijekovima i ljekarničkog savjeta svima pogođenima ovom epidemijom na stručan, siguran i zakonit način, kao i spriječiti kršenja propisanih mjera, ograničenja kretanja i pomoći oboljelima od kroničnih bolesti u izolaciji/samoizolaciji  i teško pokretnim osobama.

 

– Volonteri su bili voljni ulaziti ljudima u dom i za to smo im kupili opremu. Dostavljali su lijekove i iz Zagreba u Gospić i Zadar. Promijenili smo percepciju nedostupnosti zdravstvene zaštite i nedostupnosti lijekova jer je sve bilo dostupno. Naše procedure su se koristile u još 17 zemalja EU te je Ljekarnička komora u tom dijelu napravila veliki posao – rekla je Ana Soldo. Ipak, ocijenila je da stvari koje su nošene emocijama ne mogu trajati dugo te da sustav treba urediti.

 

– Voljela bih da se usmjerimo prema tome da oporavimo sustav, da ga organiziramo bolje tako da on bude fleksibilnije te financijski i kadrovski otporniji – rekla je Ana Soldo.

Dostupnost zdravstvenoj zaštiti ne treba ovisiti o mjestu gdje živite

Predsjednik koalicije udruga u zdravstvu Ivica Belina potvrdio je kako u zdravstvenom sustavu postoji problem educiranosti pacijenata, a onda je tu i problem njihova puta kroz zdravstveni sustav.

– To je pitanje „Dobivam li na vrijeme dijagnozu i adekvatno liječenje?“, a to značajno varira od ustanove do ustanove. Sve se svede na vrlo osobni moment i ljudski faktor, a tako ne bi smjelo biti. Imamo značajne razlike u dostupnosti zdravstvene zaštite s obzirom na mjesto stanovanja, ali to ovisi i o sreći na koga ćete na određeni dan u stavu “naići” – rekao je prof. Belina. Dodao je da bi trebao postojati unificirano djelovanje prema pacijentu kada zatraži zdravstvenu zaštitu bez obzira na ustanovu u koju je došao i bez obzira kod kojeg stručnjaka je „naišao“, a tu treba i unificirati put pacijenta od postavljanja dijagnoze do učinkovitog liječenja.

 

 

Pacijent najviše treba povjerenje u sustav i osjećaj sigurnosti!

– “Sretne” trenutke (u zdravstvu op.a.) trebali bi iskoristiti kako bismo uredili procedure i smjernice oko svih postupaka, pa onda i komunikaciju s bolesnicima. Ali pritom ne želim ekskulpirati (opravdati op.a.) niti bolesnike i njihovu odgovornost. Ali netko bolesnike treba informirati, poučiti te je za to potrebna i volja i vrijeme. Razvoj partnerskog odnosa ne košta ništa. Kako ćemo komunicirati, hoće li se pacijent usuditi pitati, hoće li dobiti odgovor na pitanje, hoće li ga netko prozvati na red jer ima kod kuće ‘ne znam koliko lijekova’ – pa ima komplikacije bolesti… Neke stvari ne koštaju ništa u novcu, one koštaju u vremenu i trudu da se izrealiziraju ključni termini kao što su partnerski odnosi i sigurnost. Naravno da pacijent najviše treba povjerenje u sustav i osjećaj sigurnosti! Da li im činjenica da su u središtu pozornosti daje tu sigurnost? Ne, ta činjenica je u nekom virtualnom svijetu. Ono što mi daje sigurnost je da mogu dobiti termin pravodobno, da mogu biti pravodobno dijagnosticirana i da ne moram strahovati hoće li biti moga lijeka – rekla je Ljiljana Vukota.

Dodala je da su onkološki pacijenti imali prioritet u korona-pandemiji, ali da je pandemija apostrofirala stare probleme kao što su čekanje na kontrolne preglede i odgađanje, čekanje na dijagnostiku, manjak operacija, „uskih grla“ u zdravstvu…

–  Danas se zbog nedostatka reagensa duže čeka na patološke nalaz, a zbog nedostatka radiologa ne očitavaju se nalazi. To sve stvara veliku uznemirenost. Sigurnost pacijenta i povjerenja su ključni, a za to treba i puno novaca. Zanemarite je li pacijent siguran – u bolnici će svi reći da je pacijent siguran, ali osjeća li se on tako? Pita li tko njega za mišljenje, cijeni li netko njegovo vrijeme kada čeka pola sata, dva pet ili šest sati? – upitala je.

 

 

Lutanje po dijagnostičkim pretragama

Po staroj paradigmi “nemojte o meni bez mene”, pitanje je tko ima vremena i volje za edukaciju pacijenata, a Sandra Karabatić rekla je da jedan od njihovih analiza velikog istraživanja pokazala da je jedan od ključnih problema upravo edukacija.

– Na kongresu Hrvatskog torakalnog društva razgovarali o temi puta pacijenta od postavljanja sumnje pa do samog liječenja karcinoma pluća. Pacijenta od samog početka treba voditi i ne može se dozvoliti da on sam luta po dijagnostičkim pretragama bez dovoljno znanja, pa onda imamo naš mentalitet da zovemo ljude po principu ‘tko mi može riješiti brže pretragu’ – apostrofirala je problem Karabatić. Rekla je da pacijent ne može okupljati sam liječnike oko sebe, nego da zdravstveni profesionalci moraju biti okupljeni oko njega.

 

Istaknula je ipak ponos što je upravo u pandemiji zaživio sustav svjetski prepoznat, liderski nacionalni screening program za rano otkrivanje raka pluća te se u 10 mjeseci značajno velik broj ljudi odazvalo programu.

–  Imamo one kojima smo detektirali potencijalno malignu bolest na vrijeme – rekla je Sandra Karabatić.

 

 

 

Potrebna je odlučnost!

 

Tomislav Kulić pozitivno se osvrnuo na sveopći konsenzus u javnim raspravama koji je zavladao nakon krize u isporuci lijekova u bolničkom sustavu, a to je da se pod hitno moraju provesti reforme zdravstva.

– COVID kriza apostrofirala je probleme i sada imamo moment koji trebamo iskoristiti jer je bitno imati političku volju i odlučnost. Postojali su odlučni planovi prije i obično smo jako dobri u donošenju planova, ali zapnemo u primjeni, spremimo planove u ladicu. Vjerojatno će u antologiju ući 19. sjednica saborskog Odbora za zdravstvo, jer osim što je dr. Jurković prezentirao prijedloge mjera UPUZ-a široj javnosti  u nazočnosti dvoje ministara, čuli smo više konsenzusa nego zadnjih 30 godina. Zreli smo i treba napraviti odlučan iskorak – rekao je Kulić. Uz njihov paket od 27 mjera, podsjetio je da je prof. Šimović s Ekonomskog fakulteta dao sličan prijedlog mjera uz dodatnu analizu.

– Politički establišment ima pripremljen paket mjera i potrebno je naći odlučnost i nadam se da će do njega doći – rekao je Kulić dodavši da je zdravstvo nacionalno bogatstvo te da ono mora biti dostupno, štamparovski solidarno, ali i financijski održiv. Složio se s dr. Roićem da nije problem da 64 bolnice imaju nesposoban menadžment, jer ako nitko od njih ne može uspješno poslovati u rokovima plaćanja, onda je problem u sustavu.

 

 

Rast troškova do deset posto svake godine

– Sigurno postoji problem za unaprjeđenje i to da se može doći do ušteda, no troškovi zdravstvenog sustava svugdje u svijetu rastu osam do 10 posto godišnje. Kroz uštede trebamo stvoriti prostor za daljnje investicije u ljudske kapacitete i novu napredniju terapiju. Demografski trendovi ne idu nam na ruku, kao ni u drugim zemljama u Europi, i zdravstvo će koštati više. Često se spominju plaće i troškovi zaposlenika, ali smatram da moramo vrednovati bolje zdravstvene djelatnike i vjerujem da se radi maksimalno u okviru što je moguće u skladu s nacionalnim budžetima – rekao je Kulić.

 

Da bi došlo do “reseta” sustava, po njemu treba provesti dvije mjere. Prvo, država treba izvršiti svoje obveze prema Zakonu o zdravstvenom osiguranja i tako se brzo može osigurati dodatnih 1,5 milijardi kuna zdravstvenom sustavu na koje ima pravo.

 

– Dodatna mjera je nelogičnost da HZZO podmiruje i troškove bolovanja i porodiljnih naknada i mislim da je to jedinstvena praksa u Europi i svijetu. HZZO se time ne treba baviti i to bi oslobodilo dodatna sredstva – rekao je Kulić istaknuvši da HGK i veledrogerije u potpunosti podržavaju plan UPUZ-a, da ne očekuju da će se problem riješiti preko noći. Ali da žele da se razumnom dinamikom uvede da bolnice svoje dugove prema veledrogerijama plaćaju unutar 180 dana.

 

 

U tri godine moguće je puno napraviti!

Predsjednica Saborskog odbora za zdravstvo i socijalnu politiku dr. Renata Sabljar – Dračevac istaknula je da je pred vladajućima period od tri godine bez izbora te da se u tom vremenu mogu napraviti ozbiljne promjene.

– Ne možemo gledati da zdravstveni sustav samo tone u probleme nego moramo povući potez, to mora Vlada, no to ne može u dva dana, nego je i njoj potrebno vremena da ih povuče. Nadam se da će to ići brzo i sveobuhvatno. Nije dovoljno samo na rashodovnoj strani, mi i prihodovnu stranu moramo povećati jer troškovi rastu ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu – rekla je dr. Sabljar – Dračevac.

Mag. pharm. Anita Galić ispred Health Huba, kao partnera u organizaciji ovog virtualnog foruma naglasila je kako je „protekla godina više nego ikada pokazala koliko je ulaganje u zdravstvo važno, ne samo za sustav i pacijente, nego i održivost ekonomija.“

 

– I u životnom partnerstvu kaže se „i u dobru i u zlu“, pa bih voljela istaknuti da se trebamo družiti, ne samo kad voda dođe do grla i kad progovaramo o problemima, nego i u dobrome – kako bismo dali svoj kreativni i stručni potencijal da generiramo neke nove prijedloge i nova rješenja.  Hrvatska može iznjedriti dugoročna rješenja za probleme koji nisu samo rak rana hrvatskog sustava, nego i europskih sustava. Ako je Štampar mogao biti lider u svijetu prije nekoliko desetljeća, ako naši timovi osvajaju zdravstvena start-up natjecanja u Londonu, ako smo prvi u svijetu implementirali nacionalni screening raka pluća, nema razloga da svi ovi stručnjaci na panelu daju konstruktivne prijedloge  administraciji i državnim tijelima. U konačnici – da za pacijente osiguramo najbolju skrb – rekla je mag. Galić.

 

Cjeloviti virtualni forum možete pogledati na: