Special Policy Report “PAMETNO sa šećernom bolesti!”: Davor Skeledžija – Senzori su u dijabetičkom svijetu najveći izum nakon inzulina!
okviru Health Hub-ovog Special Policy Reporta „PAMETNO“ sa šećernom bolesti – Tehnologije koje mijenjaju život i zdravstvene sustave“ želimo otvoriti dijalog o potrebi učenja i usvajanja medicinskih tehnologija u dijabetičkoj skrbi na temelju najboljih globalnih praksi te konstruktivno ukazati kako iskoristiti potencijal i prednosti inovativnih medicinskih tehnologija za kreiranje „pametnih“, data-driven zdravstvenih politika koje vode ka boljim ishodima šećerne bolesti za pacijenta i zdravstveni sustav.
“Život sa ovom modernom tehnologijom je kao da ste u mračnoj sobi upalili veliko i jarko svjetlo, a do sada ste po njoj „bauljali“ sa malim plamenom svijeće. Senzori su u dijabetičkom svijetu najveći izum nakon inzulina”, vrlo slikovito ilustrira Davor Skeledžija, urednik portala naInzulinu.com, dugogodišnji volonter društva “Veliki za Male sa šećernom bolešću”, bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva, bivši član izvršnog odbora Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga te član HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala.
Davor Skeledžija, urednik portala naInzulinu.com
Zašto su danas za pacijenta važne moderne tehnologije u skrbi šećerne bolesti (oba tipa)?
Polako raste svijest o tome da nije svaka moderna tehnologija – nužno i „tehnologija bez koje se ne može“. Puno tehnologije dođe na tržište, eventualno doživi popularnost i onda jednostavno prođe. Ali ne i senzori za kontinuirano i bezbolno mjerenje glukoze. Iako im je cijena još uvijek značajna, cijeli svijet je “poludio” za njima. Oni su tu i ostaju, a postajat će još precizniji i još dostupniji široj javnosti.
Čak i u zemljama kao što su Srbija i Bosna i Hercegovina, dakle onima sa lošijim zdravstvenim sustavom; i tamo je sve teže naći dijete sa šećernom bolesti koje na sebi ne nosi senzor. Jedni ovu tehnologiju plaćaju iz vlastitog džepa, drugi iz budžeta općine, a treći su uspjeli natjerati lokalno zdravstveno osiguranje da im pokrije troškove.
U Hrvatskoj je stanje neusporedivo bolje. Ova „zaraza tehnologijom“ se kod nas „odavno“ proširila i na odrasle osobe sa šećernom bolesti tipa 1, a sljedeća „meta“ su osobe sa šećernom bolesti tipa 2. Život sa ovom modernom tehnologijom je kao da ste u mračnoj sobi upalili veliko i jarko svjetlo, a do sada ste po njoj „bauljali“ sa malim plamenom svijeće. Senzori su u dijabetičkom svijetu najveći izum nakon inzulina.
Davor Skeledžija, urednik portala naInzulinu.com
Zašto bi osobe sa šećernom bolesti tipa 2 (na inzulinu) trebali imati dostupnost takvim suvremenim tehnologijama putem zdravstvenog osiguranja?
Iako je šećerna bolest tipa 2 često lakše regulirati, ishodi liječenja su direktno povezani sa dostupnošću dovoljno kvalitetnih podataka. To je prepoznalo Britansko nacionalno osiguranje (NHS) te preporučilo senzore i za određene kategorije šećerne bolest tipa 2.
Hrvatska dijabetologija i HZZO su donedavno priznavali veliku sličnost između šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2 na više doza inzulina. Zbog toga su te dvije kategorije bolesnika imale potpuno jednaka prava na trakice za krv i inzulin. No, dolaskom senzora spomenute osobe sa šećernom bolesti tipa 2 više nemaju ista prava budući da im nije omogućeno ostvarivanje prava na senzore. To je opravdavano visokom cijenom senzora, ali cijene senzora padaju, a i brojne procjene govore u prilog tome da osoba na više doza inzulina nema puno. Stoga 4 godine nakon dolaska senzora nema opravdanja da se prava na senzore ne izjednače ovim skupinama.
Davor Skeledžija, urednik portala naInzulinu.com
Koliko je važno da zdravstveni sustav (struka i administracija) porade na digitalnoj zdravstvenoj pismenosti oboljelih od šećerne bolesti, kako bi shvatili važnost prikupljanja i analitike vlastitih zdravstvenih podataka s ciljem postizanja boljih ishoda liječenja i kontrole bolesti?
Medicinska struka i administracija imaju različit interes u „investiranju“ u zdravstvenu pismenost oboljelih od šećerne bolesti.
Administraciji su u interesu bolji ishodi liječenja kako bi se smanjili enormni troškovi liječenja komplikacija šećerne bolesti. Bez kvalitetnih podataka o regulaciji šećera kao podlozi za donošenje informiranih odluka – troškovi liječenja komplikacija ne mogu značajno pasti.
Medicinska struka bi po prirodi trebala biti zainteresirana za dobrobit svojih pacijenata. Uspješno liječenje dijabetesa je jedino moguće ako liječnik ima dovoljno kvalitetnih podataka o svom pacijentu kao i o uspješnosti različitih terapija kod njemu sličnih pacijenata.
Prikupljanje i analiza podataka, prvo od strane umjetne inteligencije, a onda i od strane liječnika je nešto što će sigurno jednog dana postati apsolutni standard u liječenju dijabetesa.
Što prije prihvatimo tu istinu – prije ćemo biti u stanju napraviti preokret i ostvariti značajnije uspjehe u liječenju šećerne bolesti tipa 2. Trenutni rezultati su jako loši.
Da završim pozitivno, imamo osobe sa šećernom bolesti tipa 1 kojima je tehnologija dostupnija, a i svijest o njenoj važnosti je kod njih ogromna. Zbog toga tip 1 u prosjeku ostvaruje bolju regulaciju šećerne bolesti.
U prilog navedenim tvrdnjama je “friška” anketa u kojoj je sudjelovalo (u trenutku pisanja ovog teksta) 528 ispitanika gotovo isključivo sa šećernom bolesti tipa 1.
Rezultati ankete gdje 77% ispitanika ima fantastičnu regulaciju šećera, a još 15% „ne tako lošu“ – potvrđuju da moderna bezbolna tehnologija, ne samo da povećava kvalitetu života već omogućuje i izvanrednu regulaciju dijabetesa! Kada svi dijabetičari ostvare takvu regulaciju – ogromni troškovi liječenja komplikacija dijabetesa će postati stvar prošlosti.
